Mostarka Amela Stovrag, diplomirani edukator rehabilitator koja radi kao nastavnik/defektolog u Centru za djecu i omladinu sa posebnim potrebama “Los Rosales” u Mostaru, dokaz je da još uvijek postoje osobe koje u radu ne motivira samo zarada i novac, već pomoć i iznalaženje načina da se poboljša kvalitet života djece, koja su često marginalizirana, i za čije potrebe u našoj zemlji nema sluha.
Svom, nadasve plemenitom zanimanju posvetila se jer je prepoznala svoj lični potencijal za njega, što je i dokazala dosadašnjim angažmanom, ali prvenstveno zbog ljubavi prema djeci. Stovrag je bila i jedna od članica mobilnog tima za kategorizaciju djece sa poteškoćama u razvoju pri Ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta HNK, a do danas je objavila tri naučno – stručna rada, koja je imala priliku izlagati na eminentnim naučno-stručnim konferencijama u Harkanju, Beogradu i Sarajevu.
Kako pojašnjava, rad sa učenicima sa poteškoćama u razvoju, kao i način realizacije nastavnog časa se razlikuju od rada sa učenicima tipičnog razvoja.
– Svaki učenik sa poteškoćama u razvoju mora imati svoj IPiP (individualni prilagođeni plan i program), kojeg izrađuje defektolog (dipl.edukator – rehabilitator). U radu sa učenicima sa poteškoćama u razvoju je potrebno imati mnogo strpljenja, ljubavi i kreativnosti. Ovaj posao zahtijeva stalno učenje, rad na usavršavanju ličnih vještina, metoda i tehnika rada, educiranje u pristupu i prepoznavanju potreba učenika, savjetovanje i usmjeravanje roditelja i društvene sredine o pristupima u radu i verbalnoj komunikaciji sa ovom populacijom djece. Napretkom tehnologije iznalaze se nova i olakšavajuća pomagala u radu sa ovom populacijom učenika. Saradnja sa roditeljima je najvažnija karika za uspješan odgojno-obrazovni proces učenika sa poteškoćama u razvoju. Ukoliko izostaje uzajamno poštovanje, saradnja i česta komunikacija na relaciji roditelj – nastavnik/defektolog, onda je teško postići bilo koju vrstu napretka sa učenicima. Neophodno je sa učenicima nastaviti raditi i kod kuće kako bi rad defektologa bio valjan i imao smisla- podcrtava Amela Stovrag.
Pored te tehničke strane obrazovno-odgojnog procesa namijenjenog učenicima sa poteškoćama u razvoju, vrlo važan je i emocionalni aspekt, te odnos koji se gradi sa djecom.
– Djeca detektuju radost u nama, hrle nam, i ako ih tom iskrenom radošću pridobijemo, mi smo onda pobjednici u svom poslu. Moji lični prioriteti u radu jesu da moji učenici budu sretni, da učionički ambijent bude ugodan i isključivo prilagođen njima i njihovim potrebama, da je učionica opremljena vedrim i ugodnim bojama koje utiču na njihovo dobro raspoloženje, da imamo adekvatna i olakšavajuća pomagala za rad, da u radu sa ovom populacijom učenika uvijek budem spremna na improvizaciju u nastavnom času, da znam prepoznati kada im je koncentracija na izmaku, da pratim njihova interesovanja i želje, i da umijem da nagradim i pohvalim učenike. I naravno, onaj prvi i osnovni prioritet, osmijehom i zagrljajem počinjemo svaki radni dan- zaključuje defektolog u Centru “Los Rosales”.