Svako dijete dobija dječiji dodatak bez obzira kolika primanja imaju roditelji. Ne morate čak ni sami da ga tražite, država vam to po automatizmu dodjeljuje.
Snežana Gržin Miljković (33) iz Beograda imala je šefovsku poziciju i dobru platu, ali čim je dobila dijete, ona i muž Zlatko su znali da u Srbiji ne žele da nastave porodični život. Spakovali su kofere, kupili kartu u jednom pravcu i otišli u daleku Švedsku.
Švedska inače vapi za radnicima, plate su “boli glava”, a sudeći prema spisku deficitarnih zanimanja, Šveđani su “u škripcu” sa čak 72 zanimanja koje mogu popuniti radnici porijeklom iz stranih zemalja, a koji ne posjeduju pasoš Evropske unije”, piše Blic.
Kako smo već pisali, ovoj skandinavskoj zemlji najpotrebniji su IT stručnjaci, radnici zaposleni u prosvjeti, građevinari, ljekari, medicinsko osoblje i fizički radnici. Najviše su plaćeni ljekari – mjesečno do 5.000 eura.
Sagovornica Blica već godinu i po dana živi i radi u toj zemlji i ono što za sada može da kaže, to je – da ne želi u Srbiju da se vrati.
– Radila sam u jednoj internacionalnoj banci skoro šest godina. Bila sam na šefovskoj poziciji i imala dobra primanja, a onda sam dobila dijete. To je bila prelomna tačka, i suprug, koji je inače bio oficir u našoj vojsci, i ja smo odlučili da život nastavimo “preko”. Jednostavno, željeli smo da odemo iz zemlje kako bi naše djete raslo u nekom drugačijem i boljem društvenom sistemu – priča Snežana Gržin Miljković koja je svoju šansu za bolji život pronašli u Geteburgu.
– Kada me neko danas pita kako i kada sam poslala svoju aplikaciju za automobilsku kompaniju, ja se ne sjećam, jer sam toliko aplikacija slala da sam zaboravila na to – priča Snežana, koja je inače poslove ekonomiste tražila i isto vrijeme i u Finskoj, Norveškoj, Njemačkoj, pa čak i na Novom Zelandu.
Prošlo je, kaže, dosta vremena od apliciranja do trenutka kada su se oni njoj javili.
– Selekcija za buduće zaposlene izvršena je kroz nekoliko krugova. Prvo sam radila testove ličnosti i inteligencije. Nakon što sam prošla to onlajn testiranje, bila sam pozvana na skajp intervju sa komisijom. Sljedeći korak bio je odlazak u Geteburg na testiranje. Tu je bilo nas desetoro koji smo prošli dva prethodna kruga selekcije. Tu su nas “bacili u vatru”, imali smo prilike da rješavamo zadatke sa kojima ćemo se potencijalno susretati na poslu. Nakon toga smo nas petoro je dobilo poslove na pozicijama za koje smo i aplicirali – prisjeća se Snežana.
Neposredno nakon testiranja njen život dobija nešto ubrzaniji i drugačiji tempo, te ona sa porodicom dva mjeseca kasnije odlazi u Geteburg.
– Tokom spremanja za put činilo mi se da je sve u redu i da sam potpuno spremna, ali onda je došao momenat odlaska. Taj trenutak na aerodromu, to je najveći šok. Iako ste uvjereni da je sve pod kontrolom i da će sve proći glatko, dođe momenat kada shvatite da idete i da tamo negdje nema porodice na koju možete da se oslonite, prijatelja kojima možete da se obratite, bićete potpuno sami, a tamo je sve drugačije, drugačiji je mentalitet, ma cijelo društvo funkcioniše na potpuno drugačiji način – priča Snežana.
Iako se njena porodica u Geteburgu i dalje ne osjeća kao kod kuće, Švedska kao zemlja im se jako dopada, jer kako navodi, sistem je postavljen na potpuno drugačijim društvenim osnovama te su uslovi za život mnogo lakši nego na Balkanu.
Zbog činjenice da švedski poslodavci sa posebnom bojaznošću brinu o svojim radnicima i njihovim porodicama, Snežana ima jasan odgovor na pitanje da li bi se vratila u svoju domovinu.
“Ne radite za petoro!”
– Ne! Zaposlena sam u firmi koju iz godine u godinu proglašavaju za najboljeg poslodavca u Švedskoj i koja ima jako veliki standard po tom pitanju. Bez obzira na to da li ste na visokoj poziciji ili ste običan zaposlen, vi ste tamo potpuno zaštićeni. Tačno znate šta je vaš posao i ne radite za petoro, kao što je to slučaj u Srbiji, gdje vam još kažu da niste dovoljno produktivni. Tamo je svaki prekovremeni sat plaćen, kao i svaki odmor. Ako ne želite da uzmete četiri vezane nedjelje odmora godišnje, vaš šef mora da vas opomene i kaže vam da je vaše sindikalno pravo da uzmete taj odmor – objašnjava Snežana.
Kad poslodavac strepi od sindikata
– Poslodavci imaju zakonsku obavezu da obave razgovor sa svoji zaposlenim, da jednom godišnje izvrše korekciju zarade, naravno naviše, a ako vama ne odgovara povećanje u predloženom iznosu, možete se obratiti svom sindikalnom predstavniku koji će vam pomoći da dobijete povećanje kakvo želite. Tamo je sindikat bog i maksimalno štiti svoje članove – priča Snežana.
Ona još dodaje i da ova zemlja pruža potpunu zdravstsvenu zaštitu, a njihovo dijete ide u vrtić koji je odličan i to po vrlo simboličnoj cijeni.
– Ne može se reći da je sistem savršen, ali država maksimalno brine o vama što je meni jako bitno – zaključuje Snežana.
Snežanin muž, nekadašnji oficir, njen stariji sin, ona i beba koja je na putu do daljnjeg, tako, ostaju u ovoj sjevernoj zemlji.
– Švedska osim u radnike mnogo ulaže i u djecu i obrazovanje. Jako im je važan kvalitet života stanovništva. Muž i ja imamo dobre poslove, živimo ne u savršenom, ali dobro uređenom sistemu, zato ostajemo ovdje – zaključuje Snežana.
U ovoj zemlji, inače, vrtić se simbolično plaća, a školovanje koliko god ono da traje, potpuno je besplatno.
Takođe, svako dijete dobija dječiji dodatak bez obzira kolika primanja imaju roditelji. Ne morate čak ni sami da ga tražite, država vam to po automatizmu dodjeljuje.
Čim dobijete lični broj dobijete pravo na potpunu zdravstenu zaštitu, jer im je veoma važno psihičko i fizičko zdravlje zaposlenih.