Surov i težak životni put 33-godišnjeg Adisa Šabića kreće još kad je kao malo dijete završio u Domu za nezbrinutu djecu u Zenici, u kojem je ostatak svog djetinjstva i proveo.
Kad je Adis napunio 17 godina dom je morao napustiti i preseliti se u drugi, u Sarajevu.
– U domu, u Sarajevu bio sam smješten u jednu sobu sa još nekoliko djece. Često sam sa drugovima izlazio u Sarajevo i jedne prilike sam upoznao momka iz Zenice na čiji sam prijedlog preselio u njegov dom u Zenicu, gdje sam i pokušao započeti novi život – kazao je Adis.
On nije mogao ostati kod prijatelja jer je bio u vrlo teškoj materijalnoj situaciji pa se morao prepustit ulici.
– Kao mali klinac sa nezavršenom školom nisam mogao nigdje raditi, pa me je ulica povukla sebi. Natjerala me da postanem loš i odvela me u zatvor – kaže Adis.
Sa svojih 18 godina došao je u Kazneno-Popravni dom u Zenici.
– Po dolasku u zatvor upoznao sam dosta ljudi, bili su prijateljski nastrojeni prema meni, zato što sam bio pozitivan i nasmijan. Kroz cijeli period dok sam izvršavao kaznu trudio sam se biti dobar zatvorenik, radio sam razne građevinske radove, čak sam pomagao i u kuhinji – kaže Adis.
Svoju ćeliju Adis Šabić je dijelio sa brojnim poznatim zatvorenicima od kojih jedan je i višestruki ubica Edin Gačić.
– Imao sam priliku da sobu dijelim sa brojnim zatvorenicima, kao što su Ćupina Nermin, Tasim Kučević, pa čak i sa Edinom Gačićem. U zatvoru sam se družio sa svima, a najviše sa Amarom Abakovićem. Odlučio sam da svoje vrijeme u zatvoru posvetim samo treningu. Počeo sam stalno trenirati, čitati razne knjige. Slušao sam i gledao najjače ljude na svijetu – kazao je Adis.
Nakon što je Adis odležao svoju zatvorsku kaznu, opet je bio prepušten ulici.
– Po izlasku iz zatvora opet sam završio na ulici, borio sam se da nešto lošem kako se ne bih vratio u zatvor. U svoj toj muci, slučajno sam sreo neke svoje prijatelje iz prošlosti koji su mi ponudili da odem sa njima u Njemačku. Sve smo dogovorili, spremili smo se, kupili karte u jednom pravcu i napustili Bosnu i Hercegovinu – govori Adis.
Nedugo po dolasku u Njemačku, Adisovi prijatelji su se odlučili vratiti natrag u BiH, ali Adis o tome nije želio ni razmišljati. Ostao je pri čvrstoj odluci da se ne vraća. U Njemačkoj je upoznao i svoju srodnu dušu sa kojom je dobio kćerku.
– Mogu za sebe sada reći da sam ostvaren čovjek i da sam stekao sve što mi je potrebno u životu. Kriminal je moja prošlost koje se nerado sjećam. Trenutno se trudim da kroz online treninge na svojoj Fejbuk stranici omladini pričam svoju sudbinu i da ih podstaknem da zrelo razmišljaju, da misle na svoj život i zdravlje. Čak ih često i nagrađujem u nagradnim igrama koje organizujem za njih – dodaje Adis.
Izvor: Avaz.ba