Najčešće države odlaska su Njemačka, Ujedinjeno Kraljevstvo, Irska, Austrija i Švedska, a najčešće specijalizacije su anesteziologija, interna medicina, opća hirurgija, radiologija i psihijatrija
Kad smo pitali naše medicinare, dakle ne samo liječnike, nego i medicinske sestre, fizioterapeute, primalje, stomatologe, dentalne tehničare, zašto su napustili Hrvatsku i žele li se vratiti, svi su odgovorili – ne. I to je bilo ono odlučno “ne”, kao iz topa, bez imalo premišljanja. Neki od njih su dodali i “nikad”, a dio njih je rasprodao sve i u Hrvatsku će doći ljetovati, možda, piše Saša Jadrijević Tomas za Slobodnu Dalmaciju.
Zbog čega im se domovina toliko omrazila? Prije nego odgovorimo na to pitanje, pogledajmo malo statistiku. Prema novim podacima koje su nam dostavile razne komore (liječnici, medicinske sestre, primalje…) čak 3202 osobe su proteklih godina zatražile potvrde u svrhu priznavanja njihovih stručnih kvalifikacija u drugim zemljama.
Osim što odlaze liječnici, stranci sve više povoljnim uvjetima “grabe” i fizioterapeute. Pa tako prema podacima Komore fizioterapeuta, od 2016. do današnjeg dana 276 fizioterapeuta zatražilo je dokumentaciju u svrhu mogućeg zapošljavanja u inostranstvu. Mirjana Grubišić iz Komore fizioterapeuta nam kaže da u Hrvatskoj trenutno nedostaje oko 1000 fizioterapeuta da bi dosegnuli evropski standard.
Hrvatskoj nedostaje medicinskih sestara, a kojih je, kaže Slava Šepec iz Hrvatske komora medicinskih sestara, od 2013. do današnjeg dana čak 1080 podnijelo zahtjev za mirovanje s razlogom odlaska u inostranstvo. U Komori ne znaju, kaže gospođa Šepec, koliko se sestara vratilo.
A koliko je liječnika do danas napustilo Hrvatsku? Podaci Hrvatske liječničke komore, kazuje Smiljana Škugor Hrnčević, glasnogovornica Komore, pokazuju da je od ulaska Hrvatske u EU ukupno 1655 liječnika zatražilo izdavanje potvrda koje služe u svrhu priznavanja njihovih stručnih kvalifikacija u drugim zemljama, od toga u zadnjih godinu dana njih 218.
– Od ulaska Hrvatske u EU, njih 680 prekinulo je radni status u Hrvatskoj, od toga u zadnju godinu dana njih 136. Od tih 680 liječnika koji su prekinuli radni status u Hrvatskoj, njih 458 HLK-u je prijavilo da radi u inostranstvu. Najčešće države odlaska su Njemačka, Ujedinjeno Kraljevstvo, Irska, Austrija i Švedska, a najčešće specijalizacije su anesteziologija, interna medicina, opća hirurgija, radiologija i psihijatrija – kaže nam Škugor Hrnčević.
Razgovarali su i s jednim hrvatskim liječnikom iz Dalmacije koji živi i radi u Švedskoj, ali ne želi u novine imenom i prezimenom jer ga je jedna bolnica tužila zbog prijevremeno raskinutog ugovora o specijalizaciji.
– U Švedskoj nikoga nije briga dolazite li iz radničke porodice i jedne male zemlje ili ste dijete sveučilišnog profesora, ili pak imate kontakt s politikom. Svi su jednaki. U Švedskoj se cijeni radni moral, što znači da se poštuju nečiji rad, trud i zalaganje, nema šanse da će politika ili veza spasiti nekoga ako se nije pokazao kao dobar radnik.
Ovdje nijedan političar ili osoba na određenoj poziciji ne bi stavili svoju karijeru na kocku spašavajući loše navike ili potez druge osobe. Odselio sam se radi dobrih uvjeta za rad, primanja i mogućnosti napredovanja. Uvjeti rada u mom slučaju podrazumijevaju mogućnosti rada u viskospecijaliziranom zdravstvenom sistemu, mogućnosti učenja, izvođenja radioloških pretraga i dobivanje obrade za pacijente unutar razumnog vremena. Radni dan je duži nego u Hrvatskoj i traje od 8 do 16.30, s pauzom za ručak, no mogućnosti napredovanja su neizmjerno veće nego u Hrvatskoj – opisuje jako slikovito taj splitski liječnik “švedske običaje”.
– Ovdje se zbilja trudi ići za tim da su svi isti i svi imaju ista prava na školu i zdravstvo, posao, napredovanje, tako da nema potrebe za vezama. Korupcija je izrazito niska i svi su isti i ispred pravosuđa. Nema robovlasničkih ugovora za doktore, kao u Hrvatskoj, a niti razlike u presudama ovisno o sudu i sucu. Nečiji rad tokom specijalizacije je priznat kao rad i nema šanse da bi se iko usudio napisati ugovor o vraćanju plaća. U Švedskoj se ljudi općenito vode načelom pravičnosti i jednakosti za sve – kaže taj liječnik u kasnim tridesetima, navodeći da će se u Hrvatsku vratiti, ali tek kad ode u penziju.