Više od 35.000 građana napustilo je prošle godine Bosnu i Hercegovinu. To je više nego dvostruko u odnosu na 2016., kada je našu zemlju napustilo 16.000 stanovnika. Od početka 2013. do prošle godine, iz zemlje je otišlo više od 151.000 ljudi, podaci su Unije za održivi povratak i integracije u BiH
Jutro, 8.30 sati u Sarajevu. Desetine radno sposobnih muškaraca i žena stoje u redu. Umjesto da čekaju ulaz u fabrike u svojim gradovima, oni satima ispred Slovenske ambasade u Sarajevu čekaju vizu za bolje sutra. Svi oni odlaze u Sloveniju. Trbuhom za kruhom. Sve ih, uglavnom, veže ista priča.
– Ovdje više nemamo šta tražiti. Od 300 KM mjesečno ne mogu se režije plaćati, a kamoli odgajati djeca i živjeti. Teško je, srce puca, ali plač gladne djece je teži i glasniji – govori Samir Zejnilović (42) iz Zavidovića, piše Avaz.ba.
S njim su i Armin Smajlović (40) iz Banovića i Sulejman Hodžić (56) iz Doboj–Istoka.
– Mogu se ja snaći. Živim na selu, mogu nešto posijat, i moglo bi se životarit. Ali, šta ću kad iškolujem svoju djecu, a imam ih dvoje, šta ću im reći? Da čekaju, da budu pošteni i strpljivi? Koliko godina da čekaju, dok se sva druga djeca naših brojnih političara pozapošljavaju? Reći ću im da se hvataju inostranstva. Radiš od jutra do sutra za 400 KM i opet kad dođe prvi u mjesecu, nema plaće. Ovo je robovlasništvo – kaže Hodžić.
Pridružuje im se i Munir Skejić, također iz Banovića, mladić od 25 godina. Osmijeh od uha do uha. Sretan je.
– Idem u Ljubljanu, vozit ću kamione. Dobio sam radnu vizu na godinu. Kada to istekne, onda ću tražiti bolji posao. Ovdje nema budućnosti – kaže Skejić.