Leila je majka koja i danas u hladnoj tišini, izgubljenog pogleda sigurno traži odgovor na pitanje: „Zašto?“.
Zašto je čovjek s kojim je dobila troje djece morao podići ruku na njih?! Zašto tako okrutno, svirepo ih ubiti?! Samo da bi iskaljujući svoj bijes, nezadovoljan životom, napakostio baš njoj – majci?!
Leila koja je kao i svaka majka željela samo jedno: da njena djeca imaju šta jesti, otišla je „trbuhom za kruhom“, piše Hayat.
Bijes mržnje probudio se u Admiru Soviću. Neopisiva mržnja! Neshvatljiva za normalan um! Svirepo je prekinuo je njihov smijeh, nije im dozvolio ni da spoznaju šta je život… Nije im dozvolio da ostanu u majčinom zagrljaju…
Dženaze troje mališana obavljena je u nedjelju. Majka Leila ostala je sama… I ko ne bi razumio njezinu bol i patnju?! Možda tek pokoji „moralista“ sa Facebooka koji i u najvećoj boli ove majke ne žele sami priznati da se borila, željela samo najbolje svojoj djeci… S druge strane ne očekujući da će ih ubiti njihov najrođeniji!
Ismeta Ika Ferer Gotić jedna je od onih koja je Leili pismom koje je objavila na Facebooku odlučila uputiti toplu riječ i, mada svjesna da ničim ne može ublažiti bol s kojom danima živi, na takav način dati joj podršku.
Gotić je bh. medijska ličnost, prezenterka, urednica i producentica. Njeno pismo upućeno Leili prenosimo u cjelosti:
Draga Leila, Nisam sigurna da li ćeš ikada pročitati ove riječi, ali se zaista nadam da će jednog dana naći put do tebe.
Prošlo je već šest dana, mislim na tebe. Pustim suzu, obrišem i pokušam naći bilo kakve riječi za tebe. Svaki put počnem, slika tvoje djece me prekine. Ta prelijepa porcelanska lica anđela nebeskih.
Leila, ne postoji ništa na ovom svijetu što bih ti mogla reći, a da bi te barem na sekund umirilo. Ne postoje riječi za ranjenu dušu tvoju.
Ali, tvoja borba je tek počela. Prije svega, gubitak. Pitam se, da li ćeš ikada naći svoj mir. Jednom mi je jedna Srebrenička majka rekla: ‘Dijete, nikada ne bude lakše, samo drugačije.’. Ona je ukopala tri sina. Znači, drugačije.
Mnogo sam o tome razmišljala, kako izgleda to ‘drugačije’. Ma, porediti ne smijem. Niti imam pravo. Njenu bol. Tvoju bol. Svoju. Ali, vratim se na svoju borbu, to ‘umalo’ da nisam. Šta to meni danas znači, drugačije. Zašto se ja često osjećam izgubljeno.
Prva borba je bila 2007. godine kada sam umalo izgubila kćerku Tanyu, pa se sjećam tog osjećaja propadanja, nepovratnog osjećaja tame u cijelom mom biću koji i danas, kada me neka sitnica na njega podsjeti, postane nepodnošljiv.
Druga borba, kada mi javiše da je moja kći Sacha pokušala samoubistvo. Pa, taj se osjećaj propadanja vratio. Moje kćerke su danas sa mnom, vječno sam zahvalna Bogu koji nas sve gleda. Ima danas nas ranjenih, s ožiljcima nezaraslim. Nečije su rane dublje, nečije nisu niti će ikada zarasti.
Zato, Leila, taj osjećaj propadanja i nevraćanja iz njega koji ti danas osjećaš, ne mogu zamisliti. Čak me strah. Ali, molim Svemogućeg da jednog dana barem bradu iznad vode uspiješ podići, tek toliko da dišeš.
Zatim, taj ‘moralni’ sud zvano bh. društvo, senzacionalni naslovi još senzacionalističkih medija ispunjeni krvlju tvojih andjela. Znaš, sjetim se često Alise Mahmutović, preminule majke Mahira Rakovca koji prije tačno tri godine skoči kroz prozor u nepovrat. Sjećam se očiju Alisinih, natopljene suzama i očajem. Sjećam se i kako je njoj društvo sudilo. Ali, sjećam se i onih koji su uz nju stajali, Leila. Ima i takvih.
Leila, nisi morala trpiti njegovo nasilje, nisi morala. Niti jedna žena ne mora. ‘Moralni sud’ će ti svašta govoriti, i to tako uvjerljivo, kao da zna. Ali, ne znaju oni ništa. Ne znaju oni kako je tebi. Iskreno se nadam da ćemo ovog puta kao društvo ispraviti nepravdu koju smo nanijeli Alisi i prema tebi pokazati empatiju. Tebi, majci. Jer, to JESI iako tvoji anđeli nisu s tobom. Ti si i dalje njihova majka i niko ti to ne može oduzeti. Ti si majka.
Znam da ne postoje riječi, Leila, ne postoje. Ali, naše ruke, majčinske, zagrlit će tebe, majku, i ne puštati.
Ja, kao majka, stojim uz tebe. Uz tebe da te držim da uspravno staneš. Ili da nasloneš glavu na moje rame. Svaku noć ću tebe i tvoja tri anđela imati u molitvi. U nadi da ćeš konačno naći barem privid utjehe. Jer, samo to zrno će biti dovoljno da preživiš. Nisi sama. Voljena si. MAJKO – napisala je ova žena velikog srca.
