Moj sin Ljubo Patković je već deset godina radio u rafineriji i bio je operater na postrojenju četiri, njegova smrt je za nas pod velom tajni i ništa nam ne govore, izjavio je za Srpskainfo, Ljubin otac Jovan kojeg je, dok smo bili sa njim, posjetilo i rukovodstvo opštine Derventa, na čelu sa načelnikom Miloradom Simićem.
“Ljubo je ovdje imao svoj život. Kuću je naslijedio od babe i djede i počeo je da zida svoju, ali ostade nezavršena. Imao je dugo djevojku i uskoro je trebalo da se ženi, ali…”, priča vidno potreseni otac.
On ističe da je Ljubo radio na veoma opasnom mjestu, a da je bila veoma slaba zaštita na radu: “Džaba kaciga i maska, ako gorivo curi. Zbog tih propusta ostao sam bez sina. Poručujem im svima da ću ja istinu saznati o njegovoj pogibiji, čim njegovo tijelo spustim u grob. I 1984. poginuo je radnik u krugu od 50 metara gdje i Ljubo, skoro na isti način.”
Kaže da mu tragedija nije strana, da je bio zarobljen u Iraku prije više od 30 godina, ali da se odlučio vratiti kući.
Pred njihovom kućom okupljale su se komšije koji imaju samo riječi hvale o nastadalom Ljubi.
“Momak je planirao da se skrasi i oženi. Staru kuću je sredio, počeo svoju da gradi. Svi smo potreseni”, kaže jedan od komšija.
“Eto šta ti je sudbina, Ljubo je uskoro trebao da se ženi, a danas ga više nema”, rekla je za Srpskinfo jedna od komšinica porodice Patković: “Ljubu poznajem od kada je bio dijete. S mojim sinom je išao u razred. Bio je dobar mladić, ali niko od sudbine nije pobjegao.”
Prema njenim riječima Ljubo već duže vremena radi u rafineriji.
“Imao je tri brata i dvije sestre, a otac mu je penziju zaradio u rafineriji”, rekla je ova mještanka.