The Guardian je objavio velik članak pod naslovom “Izbjeglice iz Bosne tuče i pljačka hrvatska policija”. Reportaža Guardianova novinara iz Velike Kladuše opisuje svjedočenja migranata koji su mu ispričali uznemirujuća iskustva s hrvatskom policijom, prenosi Index.
“Sretnici su pobjegli s razbijenim mobitelima. Oni manje sretni kažu kako su ih tukli štapovima, mučili ili napadali sa psima. Mnogi navode kako su im ukradene velike količine novca.”
Ovim rečenicama započinje članak u kojem The Guardian opisuje brojne izjave migranata iz Velike Kladuše i Bihaća. Kažu kako su nakon prelaska granice bili podvrgnuti nasilju od strane hrvatske policije. Dodaje kako većina žena kaže da nisu bili žrtve nasilja, ali su svjedočile napadima na muškarce. Neke od njih su ispričale kako su ih tukli i tjerali da se skidaju kako bi ih pretražili.
Kidanje pasoša i pendreci
Novinar navodi kako mnogi migranti prepričavaju slične situacije s razbijanjem mobitela, krađom novca te guranjem natrag u BiH.
30-godišnji Chouaïb iz Alžira predstavio se Guardianu samo imenom. On tvrdi kako su mu prije deset dana uzeli sav novac, više od hiljadu eura:
“Iskidali su mi pasoš, a onda su nas počeli tući pendrecima. Riskiraš život u brdima. Ne spavaš. Možda ćeš umrijeti. U redu, policija te može uhvatiti i poslati nazad, to je normalno. Ali zašto nas tuku? Zašto nas ponižavaju?” kaže on.
Karolina Augustova, inače volonterka udruge No name kitchen u Velikoj Kladuši, posljednja dva mjeseca skuplja svjedočanstva deportiranih natrag u BiH od strane hrvatske policije.
“Veliku većinu ljudi koji su pokušali prijeći granicu su pokrali ili su im razbili mobitele. Između 60 i 70 posto njih prijavilo je policijsko nasilje.”
Voditelj Crvenog križa u Unsko-sanskom kantonu, Husein Kučić, potvrđuje priču.
“Ne možemo sa sigurnošću reći da je to slučaj u svakoj situaciji, ali prema onome što sam vidio, odgovor je da”, rekao je Kučić novinaru Guardiana.
Na dnu članka objavljena su svjedočanstva nekoliko izbjeglica i migranata s kojima je novinar razgovarao.
Rahim, 38, iz Afganistana:
U svakoj zemlji u kojoj smo bili imali smo problema s policijom, ali nikad kao s hrvatskom policijom. Ne smeta mi u kojoj ćemo državi završiti. Kćerka mi je bolesna, samo je želim odvesti kod dobrih liječnika. Nemamo novca pa ne možemo platiti krijumčarima. Samo hodamo, hodamo, hodamo, uvijek po noći. Zadnji put bili smo pet dana u šumi, ali nas je na kraju zaustavila policija. Uzeli su mi 180 eura i poslali nas nazad. Tog puta me nisu tukli. Prebili su me dvaput, od pet pokušaja prelaska.
Azam, 39, iz Afganistana:
Prestao sam brojati koliko sam puta igrao ovu igru. Tukli su me i pljačkali pred mojom djecom. Obrazovani smo ljudi, a hrvatska policija nas tretira kao stoku. Kćerka mi ima 11 godina, a ovo nije mjesto za dijete. Muškarac sam i ne bih trebao plakati, ali srce mi je slomljeno. Da nemam djece, odavno bih se ubio, ovo je previše.
Leila, 45, iz Irana:
Pokušala sam ući u Hrvatsku pet ili šest puta, ali su me ulovili svaki put. Jednom su mi lagali i rekli da mogu ostati 21 dan ako potpišem neke papire u policijskoj stanici. Potpisala sam ih. Fotografirali su me, odvezli natrag na granicu i pustili. Ukrali su mi zadnjih 150 eura i mobitel. Platila sam hiljade eura i putujem dvije godine. Imam dvije kćerke ovdje i ne znam šta da radim.
Abed, 43, iz Pakistana:
Proveo sam pet godina u Britaniji, radeći u tvornici papira u Blackburnu. Istekla mi je radna dozvola i vratio sam se u Pakistan 2009. godine. Nema ništa za mene u mom rodnom gradu. Želim ići u Španiju kod svog brata. Putujem šest mjeseci i samo sam jednom pokušao prijeći granicu, prije dvije sedmice. Bilo nas je osmero, šest muškaraca i dvije žene. Hodali smo pet noći. Uhvatili su nas, prebili štapovima i vikali da se nikad ne vraćamo. Zaista se bojim.