Aida, prvo dijete ubijeno u opkoljenom Sarajevu

U sjećanju na svoju kćerkicu, koja je imala šest godina kada je stradala, Sarajlija Fahrudin Kučuk posto je pisac za djecu, lutkar i Djed Mraz. Danas bi Aida Kučuk imala 26 godina i imala bi svoje snove…

Sjećanja: Aida, prvo dijete ubijeno u opkoljenom Sarajevu

U sjećanju na svoju kćerkicu, koja je imala šest godina kada je stradala, Sarajlija Fahrudin Kučuk posto je pisac za djecu, lutkar i Djed Mraz

Kobnog 2. maja 1992. godine sarajevski pisac za djecu Fahrudin Kučuk ostao je bez najvoljenijeg bića na svijetu, voljene kćerke Aide koja je tada imala samo šest godina.

Kako izvještava novinar agencije Anadolija (AA), bilo je to prvo od 1.600 djece koliko ih je stradalo tokom 44-mjesečne opsade Sarajeva, koja je započela na današnji dan prije tačno 21. godinu.

Aida je rođena 1986. godine. Njegova supruga Nermina umrla je samo četiri mjeseca po rođenju kćerke Aide, nakon čega je on ostao da brine za dijete.

Kako je ispričao Kučuk, Aida je rano djetinjstvo provela sa nanom i dedom, povremeno je bila kod tetke, majčine rodbine…

Kučuk se prisjetio posljednjeg susreta sa svojom Aidom. Bio je to 1. maja 1992. godine u Morića hanu.

”Dan je bio lijep i sunčan, a ja svjestan da se sprema rat i da će trajati duže od 15 dana, kako je većina ljudi tada mislila. Molio sam svastiku Admiru da ne ide sa Aidom na Grbavicu, gdje je živjela. Nekako sam osjetio da će to biti prvo naselje koje će biti odsječeno. Ona mi je odgovorila da idu samo uzeti neke stvari i da će se vratiti i biti kod djeda i nane. Proveli smo tri sata zajedno, a ničim čovjek nije mogao naslutiti šta će se desiti“, započeo je svoju priču Kučuk.

Razmišljao je da dijete ostavi kod sebe, ali se bojao da će da povrijedi njenu nanu i djeda. Kaže da danas često sebi prebacuje, iako sudbinu ne može promijeniti, zašto Aidu nije ostavio kod sebe.

„Sutradan, 2. maja, bila je ta odlučujuća bitka za grad. Zarobljen je bio i predsjednik. Predvečer, između 18 i 19 sati, bio sam u pripremi sa jedinicom. Na radiju sam čuo vijest da je ranjeno dijete iz iste ulice, broja i istih godina kao moja Aida. Apelirali su da se puste kola Hitne pomoći. U tom momentu, prošla mi je misao kroz glavu da je to moja Aida. No, javili su, greškom, da je riječ o muškom djetetu. Malo me je to smirilo. Ipak, u meni je bio crv, jer je apel išao više puta u sat vremena“, kazao je Kučuk za agenciju Anadolija.

Tek kasnije, Kučuk je od svastike i njenog muža saznao šta se desilo.

Pred sami ulaz pala je granata, geleri su razvalili zid sobe u kojoj je boravilo sedam osoba. Jedan mali geler pogodio je malu Aidu u preponsku arteriju.

„Badžo je iznio Aidu na rukama pred četnički transporter, odakle je ona prebačena u Lukavicu u kasarnu. Ljekar je tu mogao samo konstatovati smrt. Dan kasnije, 3. maja prebacili su je u bolnicu na Koševo. Kada sam vidio ljude iz naše mjesne zajednice da su ušli u sklonište, znao sam o čemu se radi… Počeli su sa pričom da je ranjena. Ja sam tražio da mi kažu pravu istinu… Saznao sam šta se desilo…”, govori bolni otac.

Dženaza maloj Aidi obavljena je 8. maja 1992. godine. Tačno mjesec dana ranije ukopane su prve žrtve sarajevske opsade – Suada Dilberović i Olga Sučić. Bol nikada nije prestala.

„Teška je formulacija oprostiti. Šta znači oprostiti nekome ko svjesno ubija i ratuje. Ja neću nikada nikome učiniti nažao. Neću ni reći da bih volio vidjeti čovjeka koji je ispalio granatu. Bilo bi smiješno. Ne znam šta bih uradio“, istakao je Kučuk.

Danas bi Aida imala 26. godina. Imala bi, zasigurno, svoje snove. Fahrudin je u mislima zamišlja…

”Ja se svaki dan srećem sa situacijom da otprilike prepoznajem djevojke njene dobi. Gledam ih i razmišljam kakva bi Aida bila kao čovjek, šta bi bila po struci… To je milion svakodnevnih misli. Koliko god imali uspješan život, to vas ne može odvesti od onoga što ste doživjeli. Ja nemam više djece. Otkinut je dio mene i dio svih ljudi koji su djecu, ne izgubili, već su im djeca sistematski i planski ubijena“, dodao je on.

I nakon skoro 21. godinu bol nije nestala.

„Bol nije manja. U prvo vrijeme je bila žestoka. Zatvarao sam se u sebe i plakao. Sad plačem ponekad, u nekim situacijama kad vidim neku djecu. Ali, sad je daleko jači taj unutrašnji pritisak. Iza rata na ovamo, mjerim sve kroz njene godine. Šta bi ona sad bila“, pojasnio je Kučuk.

Vratiti djeci osmjeh na lice

Potaknut time što je izgubio ono što je najviše volio, Kučuk je posvetio svoj život i rad djeci. Piše knjige za djecu, ima lutkarsko pozorište, a prethodne dvije godine radio je i kao Djed Mraz.

Sjećanje na njegovu Aidu i želja da na neki način generacijama koje dolaze vrati osmijeh na lice, uzrok su njegovog daljeg življenja.

„Ja pišem knjige za djecu. Sva su moja djeca, u tome nalazim smisao. To je amortizacija moje tuge i to je ono što me raduje. Smatram da ljudi, bili vjernici ili nevjernici, postoji druga dimenzija. Želim uraditi sve da moja kćerka bude ponosna na svog tatu i ono što on radi“, zaključuje Kučuk u razgovoru za agenciju Anadolija.

Roditelji ubijene djece ne mrze

Tokom 1.425 dana opsade Sarajeva, ubijeno je 1.600 djece i ukupno ubijeno 11.451 osoba. Svakog dana opsade, u Sarajevu je u prosjeku ginulo osam ljudi, a među njima i jedno dijete. Ranjeno je 14.946 najmlađih Sarajlija.

„Mi, roditelji ubijene djece, ne znamo da mrzimo, nismo spremni ni na osvetu, niti na bilo kakvo zlo. Nama je bitna pravda i da se stvore okolnosti kako nikada više nevina bića ne bi ginula i bila ubijana kao tokom opsade Sarajeva“, izjavio je za AA predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva Fikret Grabovica.

Djeca ubijana diljem BiH

Diljem BiH ubijeno je više od pet hiljada djece. Djeca su ginula od snajpera, granata ili su mučena i ubijana u svojim domovima, zajedno sa roditeljima. Još uvijek nema tačnih podataka koliko je djece stradalo tokom tri i po godine agresije na Bosnu i Hercegovinu.

(Anadolija)