Prozvođači hrane u Bosni i Hercegovini suočavaju se sa nestašicom i sve skupljim repromaterijalom i apeliraju da vlasti poduzmu konkretne korake kako bi im pomogli. Obradive zemlje imamo, kao i volje. I možemo osigurati zalihe pšenice za godinu dana. Povrće tek za nekoliko mjeseci, jer tu prednjači ipak uvozna roba.
Sezona sjetve počela, i sve oči su u neizvjesnoj situaciji uprte su u domaće poljoprivredne proizvođače. A oni prvi na udaru. Nikada skuplje mineralno đubrivo, kojeg ujedno i ponestaje na tržištu. Zbog toga su se pojedini proizvođači okrenuli industrijskoj preradi jer je jeftinija proizvodnja.
“Okrenuli smo kompletnu proizvodnju na sistem kap po kap zbog đubriva koja su nenormalna, imate sad situaciju da je urea 250 maraka po toni, znači jedna tona đubriva je skuplja nego dulum zemlje”, priča proizvođač povrća Mladen Lazić.
Najveća potražnja je za pšenicom, ali i kukuruzom kao osnovnom komponentom za ishranu stoke, potom povrćem. A situaciju dodatno
komplikuje i to štо upravo, pokazuju podaci VTK BiH, najviše uvozimo od žitarica pšenicu i kukuruz. Od povrća: krompir, paradajz, paprike, tikvice i mahunasto povrće. I upravo uvozna, jeftinija roba, ugrožava domaće poljoprivrednike. Povećanje domaće proizvodnje je neophodno, ali hoće li je biti dovoljno?
“Ono što se jesenas zasijalo, to su one standardne količine koje se siju i to je nekih 30-ak posto potreba i to će se sada dizati, e sad će morati da se sadi za ovu jesen, da se sadi za narednu godinu bar što se tiče žita, sad ide kukuruz i ovo ostalo i tu vlade trebaju da korake ubrzaju”, ističe predsjednik Udruženja poljoprivrednika FBiH Nedžad Bićo.
Da im se ne žuri vidljivo je jer ni obećano nisu ispunili. Dali su do znanja da je potrebno podstaći poljoprivrednu sjetvu, ali sve je na čekanju: od podsticaja, izdavanja za plavi dizel, nabavku đubriva i sjemena. Proizvođači ističu i važnost ograničenja izvoza pšenice, ali nadležni uvjeravaju da do naredne sjetve zaliha pšenice i kukuruza ima. A dopremaju se i iz Mađarke, dok iz Srbije ne.
“U RS mi očekujemo oko 130 hiljada hektara kukuruza da bi bilo zasijano u proljeće i to je u nekoj razini sa višegodišnjim prosjekom, slično očekujemo i sa sojom i povrćem”, kaže ministar poljoprivede, šumarstva i vodoprivrede RS Boris Pašalić.
“Poljoprivredni prozvođaći će posijati, kako, na koji način, koje površine, vidjet ćemo, pred nama je, nastojat ćemo da posijemo, da objasnimo onima koji odlučuju o našoj sudbini da zaštite domaće prozvođače i formiraju robne rezerve”, ističe Stojan Marinković iz Saveza Udruženja poljoprivrednih proizvođača RS.
Drugi na udaru su potrošači. I upravo zbog njih poticajna politika mora biti efikasnija, kako bi se obavila sjetva i obezbijedila prehrambena sigurnost za građane jer prognoze za godine koje su pred nama nisu ohrabrujuće. Ukoliko i dalje vanjskotrgovinska politika bude vezana za uvoz, najvišu cijenu će platiti proizvođači i potrošači.