Čeličana stara 120 godina u planinskoj dolini u jednoj od najsirmašnijih evropskih zemalja čini se kao malo vjerovatan opis za priču o uspjehu.
Međutim, čeličana ArcelorMittala u centralnom bosanskohercegovačkom gradu Zenici rijetki je primjer trijumfa inostranih investicija u ovoj postratnoj, tranzicijskoj zemlji, piše Andrew MacDowall za portal Business News Europe (BNE).
Uprkos svom krhkom postojanju i kritikama da zagađuje zrak u Zenici, ova čeličana će preživjeti još neko vrijeme nakon što je u posljednih deset godina prošla kroz razne popravke i reorganizaciju.
Ovu čeličanu, jednu od najvećih u bivšoj Jugoslaviji, osnovali su austrijski industrijalci 1892. godine, a uveliko se unaprijedila za vrijeme industrijalizacije na čijem čelu je bio Tito.
Ona trenutno proizvodi 750.000 tona čelika godišnje, ali je sveukupni kapacitet preko jedan milion. Oko 60 posto proizvoda armature, žice i proizvoda od žice se izvozi, većim dijelom u zemlje Balkana, ali također u Italiju, Austriju, Rumuniju, Sjeveru Afriku i povremeno Aziju.
Ova čeličana je jedna od tri najveća izvoznika u BiH. ArcelorMittal također posjeduje rudnik koji snabdijeva čeličanu, a koji se nalazi u Prijedoru, i direktno zapošljava 4.000 ljudi što kompaniju čini najvećim privatnim poslodavcem u BiH, kazao je MV Kulkarni, izvršni direktor ArcelorMittala u Zenici, za BNE.
S jedne strane, čeličana radi u puno manjem kapacitetu nego što je nekada radila kao dio sistema RMK-a kada je proizvodila 2,25 miliona tona i upošljavala malo manje od 23.000 radnika. S druge strane, ovo je jedan od rijetkih primjera na svijetu gdje su visoke peći pokrenute nakon decenije i po neaktivnosti, kazao je Kulkarni.
Kada je u BiH počeo rat, aktivnosti čeličane su smanjene, pa je ona samo s vremena na vrijeme topila staro gvožđe. ArcelorMittal se vratio na punu proizvodnju u julu 2008. godine nakon što je Željezara pauzirala 17 godina.
(Fena)