Enver Lugušić je ponovo među Zmajevima.
Bivši sjajni čuvar mreže Sarajeva, Apolona, Konje i Kajserija nakon što je trenirao naše Zmajeve između stativa u mandatu Ćire Blaževića, sada će tu funkciju obavljati i u štabu Mehmeda Baždarevića, piše “Sport.ba“.
Čovjek velikog iskustva u trenerskom poslu širom Azije dao je intervju za FACE TV i Sport.ba koji je s obzirom na zanimljivost mogao da traje satima, ali evo najinteresantnijih zapažanja popularnog Luge.
“Naravno da mi je velika čast što sam imenovan za trenera golmana naše reprezentacije. To mi je veliko priznanje, a s obzirom da sam poznat kao neumorni radnik, odmah sam prionuo na posao. Već prošlog vikenda sam pratio mečeve Radnik – Široki Brijeg i Željezničar – Olimpik kako bi se uvjerio u kvalitete golmana u našoj ligi, a to ću nastaviti i narednih sedmica – kaže Lugušić koji je svojevremeno u paklenoj konkurenciji stare Jugoslavije dogurao do olimpijske selekcije za koju je branio tri puta.
Javnost jako zanima koji će golmani biti na spisku uz neprikosnovenog Asmira Begovića.
–
Ministar odbrane je naravno broj jedan. U ovom momentu je otvoreno pitanje za preostala dva čuvara mreže, a to će biti oni koji to najviše zasluže. Sa Begovićem sam radio još kad je protiv Estonije 2009. debitovao za BIH i svi znamo da su njegovi kvaliteti izuzetni. Spada među najbolje na svijetu i samo je pitanje trenutka kad će napustiti Stouk i preći u veliki klub. On je i veliki radnik i sjajan čovjek. Ne bih za sad o imenima ostalih, a imamo dosta kandidata što je jako dobro. Poznato je da volim da radim i koliko sam tome posvjećen. U klubovima gdje sam radio ostajao sam sa svim kategorijama kako bih pomogao i savjetovao Inače smatram da je selektor Baždarević odabrao odličan tim saradnika na kojima je da trudom i jedinstvom doprinesu uspjesima – ističe Lugušić koji je rođen 1961. na Tjentištu.
Očigledno ste davno riješili da po završetku karijere odete u trenerske vode.
–
Upravo tako. Moram istaći da sam od početka u Lokomotivi i Jedinstvu iz Brčkog pa preko Sarajeva do inostranstva imao učitelje od koji se imalo šta naučiti. Tako sam i nakon karijere koju sam završio u 35. godini odmah otišao u trenere. Tu sam nastavio da se usavršavam, radim sa sjajnim trenerima i tako je i došlo do angažmana u reprezentaciji i u inostranstvu.
Prošli ste Aziju uzduž i popreko. Kakvo je bilo to iskustvo?
–
Neprocjenjivo. Šangaj Šenhua i Šandong Luneng su mi bili klubovi u Kini. Kinezi obožavaju da rade. Trenirao sam između ostalog golmana koji je nedavno branio na Prvenstvu Azije u Australiji. Zanimljivo da je trener u Šangaju bio Đia koji je svojevremeno nastupao za beogradski Partizan. Radio sam mnogo, a uslovi su bili savršeni, kao u Real Madridu i Mančester Junajtedu. Dovoljno je reći da klub ima 11 terena. U takvom okruženju normalno da date najbolje od sebe. Satima sam trenirao sa golmanima, pa utakmice, putovanja i samo jednom sam otišao da vidim Kineski zid što dovoljno govori o velikim obavezama – kaže Lugušić koji je svojevremeno bio zadužen i za rad sa Kenanom Hasagićem, Mirsadom Dedićem, Nemanjom Supićem, Vukašinom Pteranovićem i na desetine drugih golmana.
U Kini vole da rade, ali u arapskom svijetu baš ne.
–
Baš tako. U Kini mi je inače bilo sjajno i fantastično sam sam sarađivao sa Ćirom Blaževićem i Brankom Ivankovićem kojji su fenomenalni stručnjaci i ljudi. Nisam mogao odbiti poziv Ivankovića i zbog njega sam otišao u Abi Dabi, u klub Al-Vahda. S obzirom da sam veliki radnik nisam se mogao navići da golmanima nije stalo do treninga. Šta reći kad na primjer ima sedam automobila pa dođe jedan dan sa Ferarijem, drugi sa Maseratijem, a treći dan se i ne pojavi na treningu. Ne zavise od fudbala pa im nije potreba mnogo raditi kao drugi. Šta da se radi, takav je tamo svijet – smije se Lugušić.
Iran je ispao kao neka sredina.
–
Stavio bih iza Kineza, a ispred Arapa. Tamo sam inače imao i sjajnu saradnju sa Miodragom Ješićem, bivšim igračem Partizana. Uopšteno rečeno sam radeći po Aziji upoznao mnogo ljudi i stekao brojna poznanstva tako da sam uvijek imao mnogo upita da me klubovi angažuju. Istina, bio sam odvojen od porodice koja je u Sarajevu, ali su ili oni dolazili kod mene na po dvije sedmice ili bih ja bar tri-četiri puta godišnje dolazio u domovinu. Sad sam tu i ponosan sam što ću opet raditi sa Zmajevima i doprineti uspjesima – optimista je Enver koji ima svoje favorite među današnjim čuvarima mreže, ali i jednu zanimljivu opservaciju.
– Već sam rekao da je Begović u svjetskom vrtu. Manuel Nojer je vrhunska klasa, a sviđa mi se i Tibo Kurtoa iz Čelsija. Smatram da je izuzetan golman i Leno iz Bajer Leverkuzena, suigrač našeg Emira Spahića. Inače, najbolji golman koga sam vidjeo u životu je Enver Marić. On je legenda nad legendama. I kad sam kod legendi, evo mog mišljenja. Danas u svijetu nema baš toliko velikih čuvara mreže. Razlog je po meni što bivši golmani odlaze na kraju karijere u nekom drugom smeru i što ih ne ostaje dovoljan broj da uče naslednike i prenose iskustvo. Iz tog razloga broj klasnih čuvara mreže i nije baš toliko velik – zaključio je Enver Lugušić koji je svojski prionuo na posao u reprezentaciji Bosne i Hercegovine. Svojim radom i iskustvom će sigurno biti od pomoći u ostvarenju ciljeva naše selekcije. Sretno Envere, sretno Zmajevi.