Ćevapi su najprepoznatljiviji bosanski nacionalni specijalitet s roštilja, a najpoznatiji su banjalučki, travnički i sarajevski ćevapi, ali tehnički oni još nisu ničiji.
Unatoč tome što je do sada u BiH pokrenuto nekoliko inicijativa, ćevapi još uvijek nisu zaštićeni proizvod. U našoj državi stoga strahuju da bi ih netko mogao prisvojiti, te pozivaju da se po tom pitanju napokon nešto poduzme.
Naime, brendiranjem, odnosno dodjeljivanjem oznake geografskog porijekla, doprinosi se postizanju konkurentnosti i prepoznatljivosti na regionalnom te europskom tržištu.
– I ćevapu se može dati geografska odrednica, primjerice, moguće je reći da je nešto sarajevski ćevap i kao takvog ga zaštititi. Najvažnije je odrediti geografsku odrednicu, utvrditi da se ćevapi proizvode na određenom prostoru prema određenoj tradicionalnoj tehnologiji, rekao je portal Klix Jovan Šarac, zamjenik direktora Instituta za intelektualno vlasništvo BiH, te pojasnio što to znači u praksi:
– U konkretnom smislu, zaštita ćevapa bi značila da nitko po toj određenoj tehnologiji, osim onih koji su članovi tog udruženja, ne bi mogao da proizvodi ćevape na taj način.
– Postojao bi pravilnik prema kojem bi se ćevapi proizvodili i koji bi odredio standard, i samo oni koji bi ispunjavali uvjete mogli bi proizvoditi i prodavati ćevape pod određenim nazivom.
Banjalučki, travnički i sarajevski…
Ćevapi su, piše novinar portala Klix, najprepoznatljiviji bosanski nacionalni specijalitet s roštilja, a najpoznatiji su banjalučki, travnički i sarajevski ćevapi.
Uz njih, nezaštićeni autohtoni proizvodi u BiH su također i travnički sir, janjski kajmak i glamočki krompir, no u BiH su za sada zaštićena samo tri brenda, uključujući cazinski med od kestena, navodi autor te podsjeća da se Hrvati i Slovenci još nisu dogovorili čije su kranjske kobasice.