Nekadašnja predsjednica Republike Srpske Biljana Plavšić, koja je u Hagu priznala krivicu, a zatim osuđena na 11 godina zatvora, rekla je da je odbila da bude svjedok odbrane Radovana Karadžića i dodala da je Tribunal za 20 godina postojanja pokazao skandaloznu selektivnost u procesuiranju zločina.
U vezi sa činjenicom da je Karadžiću vraćena optužnica za genocid u sedam opština RS Plavšić je kazala da je, kada je prošle godine ta tačka ukinuta, pomislila da je Haški tribunal krenuo, koliko-toliko, dobrim putem, ali ne ni za Karadžića ili za Republiku Srpsku ili srpski narod, već dobrim putem za pravdu.
„Medutim, očigledno sam bila u krivu“, konstatovala je ona dodajući da se u slučaju Karadžića izvlači gorak zaključak da je bilo nepotrebno nametati i ovu tačku optužnice, kada je već suočen sa nizom drugih, dovoljno teških optužbi.
„Od samog početka rada Tribunala bilo je dovoljna osnova da se izrazi sumnja u iskrenost formiranja takve internacionalne institucije. Pri tom, neću da kažem da možda u Haškom tribunalu nema takvih tendencija, jer sam i sama vidjela niz dokumenata u kojima stoji formulacija “bosanski Srbi”. Uvijek sam se protivila takvim “formulama” naglašavajući da je odgovornost isključivo individualna“, objasnila je Plavšić.
Ona je kazala da joj uopšte nije jasno zbog čega Srbi tako olako prihvataju stanovište koje zdušno zagovaraju upravo muslimani.„Kompletan politički vrh u Sarajevu tvrdi da se u Hagu sudi Republici Srpskoj. To i mi ponavljamo, ali uz rečenicu koja je meni neshvatljiva: “Republika Srpska se brani u Hagu”. Gde nam je pamet da tako nešto potenciramo? Bogu hvala da se tamo ne brani Republika Srpska. Republika Srpska se brani u Banjoj Luci i brani je Dejtonski sporazum.
Međutim, svi treba da se zapitamo zbog čega neki ljudi smatraju da su personifikacija jednog naroda i jedne države i da ako oni budu osuđeni, da će to biti kraj i za taj narod“, rekla je Plavšić.
Što se tiče svjedočenja na suđenju Karadžiću ona je istakla da je kontaktirana, ali da je poručila da nije u stanju da bude svjedok.„Previše sam stara, teško sam pokretna, a tu i tamo imam trenutke kada osjetim da dobro i ne pamtim. Nekada sam bila specijalista da se sjetim svake pojedinosti, ali se godinama to polako gubi, a vjerovatno su tome doprinijeli i uslovi u kojima sam bila u zatvoru u Švedskoj… Smatram da se tamo sudi Radovanu Karadžiću kao što se sudilo Biljani Plavšić, a taj čovjek me nije ničim zadužio. Ničim dobrim, a ja ipak nisam svetac, već samo čovek“, podvukla je ona.
(Tanjug)