Sa 150.000 litara kozjeg mlijeka proizvedenog u prošloj godini Farma „Studena“ jedan je od većih proizvođača u BiH. U pogonu je cijela porodica, a pomažu i suseljani.
Ljuban Gudelj, nekadašnji policijski inspektor i voditelj velikog prodajnog centra u Tomislavgradu, posljednjih osam godina živi svoj dječački san. Hrabro se upustio u novi izazov – stočarstvo. Danas je ponosni vlasnik Farme „Studena“ u Crvenicama. Podržava ga cijela porodica, ali i suseljani, javlja FTV.
Baveći se onim što su radili i njegovi preci, Ljuban ne skriva da je najsretniji u ovom svom životinjskom carstvu. Kaže da je policija bila samo jedna prolazna faza i drži da se ništa u životu ne događa slučajno, pa ni njegov povratak korijenima.
– Od malih nogu sam razmišljao da imam farmu, da se bavim stočarstvom. Na kraju krajeva, meni je to u genima. Napravio sam štalu prije 7-8 godina, sad na farmi imam oko 300 odraslih grla koza, isto toliko ovaca, dvadsetak krava u sistemu krava-tele – priča Ljuban.
Već na prvu smo se zaljubili u razigrane jariće koji su nas osvojili svojom pitomošću i znatiželjom, a Ljuban kaže kako ga koze svaki put iznova oduševe.
– Svojim ponašanjem, inteligencijom, mirnoćom. Kad idu na pašnjak nema tu klasičnog čuvanja da moraš za njima ići kao za ovcama pa vraćati, one nas prate isto psi. Proces mužnje je vrlo jednostavan, nauče se da idu na izmuzište, tako da je s njima zadovoljstvo radit – objašnjava Ljuban.
A zadovoljstvo je i u selu imati tako vrijednog domaćina koji je i poželjan poslodavac.
– Ljuban je divan sumještanin, spreman za pomoć i ostao je tu, šestero djece ima, tako da je za poželjeti da ovakvi ljudi i obitelji ostaju tu. Očito je i dobar je primjer da se može živjeti od toga – ističe Ljuba Radoš, učiteljica u Crvenicama.
– Super, meni da je loše ne bih radio ovdje. Opustiš se, radiš svoj posao, uživaš. Radiš onoliko koliko možeš – ističe Mate Križić, mještanin Roškog Polja, općina Tomislavgrad.
Sa 150.000 litara kozjeg mlijeka proizvedenog u prošloj godini Farma „Studena“ jedan je od većih proizvođača u BiH. U pogonu je cijela porodica, a pomažu i suseljani.
– Nažalost, više skoro pa se niko ne bavi poljoprivredom u selu, svi su mi ustupili svoje zemljište. Čak su mi u početku ustupali i svoju mehanizaciju i fizički mi pomagali, tako da nakon 7-8 godina mogu reći da smo stali na noge – kaže Ljuban.
Sve ovo realizirao je komercijalnim kreditima uz visoke kamate, tako da ni on, a ni ostali farmeri, ni izbliza ne mogu konkurirati onima u susjednoj Hrvatskoj čije investicije europski fondovi prate s 90, a matična država s 10%. Planova za širenje ima, te se nada pozitivnom odgovoru na aplikacije europskim fondovima koji se polako otvaraju i u BiH.