20 godina od genocida u Ruandi: Emmanuel je tražio preživjele žrtve kako bi ih dokrajčio. U jednom grmu skrivala se Alice s bebom i nećakinjom. Djecu je ubio…
Emmanuel Ndayisaba mačetom je ubio bebu i odsjekao ruku njegovoj majci Alice Mukarurinda prije 20 godina za vrijeme genocida u Ruandi. Danas su u braku, piše Reuters.
Alise mu je oprostila nakon što je izašao iz zatvora i preklinjao je za oprost.
Ubistva su počinili Hutu ekstremisti, a strava je trajala tri mjeseca 1994. godine. Meta su bili pripadnici plemena Tutsi, a sumnjiče ih se i za rušenje aviona s predsjednikom Juvenalom Habyarimanom. U masakru je poginulo ukupno 800.000 ljudi.
Priča o neobičnom paru se pojavila u medijima jer se upravo obilježava 20 godina strave u Ruandi. Alice je danas blagajnica, a njezin suprug i ubica potpredsjednik udruženja koje gradi kuće za preživjele žrtve genocida. Žive u Nyamatu.
– Kada pogledam ruku, sjetim se što se dogodilo – kaže Alice, majka petero djece dok Emmanuel sjedi kraj nje. Ruke im se dodiruju.
U Ruandi je velika podjela na plemena Hutu i Tutsi, a ni oni sami ne vide razliku. Za Alice, genocid je počeo 1992. godine. Pobjegli su iz kuće u crkvu pred članovima Hutu plemena koji su palili kuće i krali aute. Harali su mačetama.
Napravili su liste članova Tutsija koje je trebalo eliminirati. Pripadnici Hutu plemena regrutirali su članove. Objašnjavali su im koliko su Tutsiji zli, te da ih zato sve moraju ubiti.
Tako su i Emmanuelu rekli kako imaju posao za njega. Doveli su ga pred kuću.
Svirao je u crkvi i bio uzoran cijeli život, a onda je ušao unutra i ubio 14 ljudi. Sljedeći dan pronašao je doktora koji se skrivao, te ubio i njega. Dan kasnije ubio je dvije žene i dijete.
– To je bila prva obitelj koju sam ubio. Osjećao sam se loše, ali sam se navikao. Objasnili su nam da su Tutsiji loši pa sam počeo razmišljati da ubijam neprijatelje – kazao je Emmanuel.
Alice je bila skrivena u crkvi, ali ubice su bacili bombu unutra. Alice je preživjela i pobjegla s devetomjesečnom bebom i nećakinjom (9). Emmanuel je tada već postao pravi vojnik. Krenuli su tražiti preživjele po šumi. Alice se danima skrivala s djecom. Međutim, pronašli su je. Prvo su ubili djecu, a zatim krenuli na nju. Instinktivno je dignula ruku da bi se obranila.
Emmanuel, njezin prijatelj iz školske klupe, prepoznao ju je, ali se nije mogao sjetiti imena. Ipak, nastavio je s napadom i odsjekao joj ruku. Njegov kolega, posjekao ju je po licu. Ostavili su je da umre.
Emmanuela je s vremenom izjedala krivnja. Predao se i završio u zatvoru od 1997. do 2003. godine. Nakon što je izašao, priključio se grupi ubica i preživjelih Ukurrkuganze koji se još sastaju. Tamo je pronašao Alice, ženu koju je mislio da je ubio.
– Oprost je moguć. Čest je ovdje, a krivnja je težak osjećaj – kaže ona.
Emmanuel kaže da se često pitao kako je mogao biti takva budala i slušati druge.