Godinama je najbolji opis političke situacije u Bosni i Hercegovini bio da ‘stagnira, ali je stabilna’. Analitičari su sada zapanjujuće brzo promijenili mišljenje i već govore o ‘Bosanskom proljeću’, piše analitičar Tim Judah za BBC .
U Tuzli, Mostaru, Zenici i Sarajevu zapaljene su vladine zgrade, a diljem ostatka države zabilježeni su prosvjedi. Više stotina ljudi je ozlijeđeno, uključujući i policajce.
Političari su krivnju za nasilje svalili na ‘huligane’, no mnoge je situacija prestrašila.
Proširile su se slike automobila, koji navodno pripadaju političarima, bačenih u jedan kanal u Zenici.
Problemi su počeli u srijedu u Tuzli, gradu na sjeveru države. Radnici iz nekoliko privatiziranih tvornica koje su u međuvremenu bankrotirale ujedinili su se u zahtjevima za radnim mjestima, isplatom neisplaćenih plaća i mirovina. Pridružili su im se studenti i politički aktivisti, a nasilje je izbilo nakon što su počeli bacati kamenje na mjesni sud.
Četverogodišnji rat u Bosni okončan je 1995. godine, a otad nije bilo mnogo prosvjeda zbog teške socijalne situacije. Sve do 2006. Bosna je napredovala u nastojanjima da postane nešto funkcionalnijom državom No, tada je završila u slijepoj ulici te je, baš kao i ostatak zapadnog Balkana, teško pogođena višegodišnjom ekonomskom krizom.
Stopa nezaposlenosti iznosi 27,5 posto i baš nijedan ekonomski indikator ne upućuje na bilo kakav ozbiljniji oporavak.
Od starih tvornica sagrađenih još u vrijeme socijalizma, kakve dominiraju gradovima poput Tuzle, u poratnom su razdoblju ostali tek zidovi. Privatizacija je često bila praćena korupcijom tako da su kompanije preuzimali dobro uvezani ljudi, koji bi se imovine tvrtaka rješavali preko noći samo kako bi brzo zaradili, a tvornice bi u konačnici bankrotirale, prenosi Jutarnji list
Godinama su građani BiH bijesni na svoje političare, u čiju su korumpiranost gotovo jednoglasno uvjereni. No, rat je u narodu stvorio apatiju, strah i cinizam. Dapače, ratne su traume tolike da je strah od novih sukoba potisnuo ljutnju zbog načina na koji su se političari dočepali bogatstva nauštrb životnog standarda svojih građana.
Osnovni politički problem proistekao iz rata u Bosni je disfunkcionalna država. Podijeljena je na dva glavna dijela. Jednu polovicu čini Republika Srpska, čiji lider Milorad Dodik želi njezino osamostaljenje. Druga se polovica zove Federacija BiH i sastoji se od deset kantona, u kojima većinu imaju ili Bošnjaci (nekadašnji bosanski Muslimani) ili bosanski Hrvati. Svaki kanton ima svoju vladu, ispod koje su još lokalna vijeća.
U konačnici, tu je i grad Brčko kao autonoman entitet.
U BiH živi tek oko 3,8 milijuna ljudi, zbog čega se ponekad tvrdi da joj zapravo najviše treba jedan dobar gradonačelnik, no etničke su podjele dokazale da je situaciju nemoguće promijeniti. Dapače, politički su vođe u BiH još od 2009. godine zaokupljeni slučajem Sejdić-Finci, koji sam po sebi jest važan, ali ne i relevantan većini građana koje brinu škole, radna mjesta i zdravstvena zaštita.
Prema Daytonskom sporazumu, kojim je 1995. godine rat okončan, određene ključne funkcije, primjerice mjesto člana u tročlanom Predsjedništvu, rezervirane su isključivo za Srbe, Hrvate i Bošnjake. Ova je odredba mirovnog sporazuma stavljena pod upitnik nakon što su Židov Jakob Finci i Rom Dervo Sejdić dobili tužbu na Europskom sudu za ljudska prava.
Američki i europski dužnosnici otad neprekidno, ali bezuspješno, pokušavaju natjerati lidere u Bosni na prilagodbu dejtonskog ustava. Rasprava o pitanju poput ovoga kontaminirala je politički prostor tako da su ekonomski problemi uvijek ostavljeni u drugom planu.
Sve su balkanske države, uključujući i Hrvatsku koja je prošle godine postala članica Europske unije, pogođene ekonomskom krizom i dijele mnoge slične probleme. No, naslijeđe rata u BiH za posljedicu ima da se rijetko tko uopće nada da je promjena moguća. Upravo je iz ovog razloga bijes stalno bio prisutan, ali sada je proključao.
No, hoće li prosvjedi išta promijeniti? Treba reći dvije važne stvari. Prvo, prosvjedi oko socijalnih pitanja održani u Sarajevu proteklog ljeta brzo su zamrli, iako su isprva izazvali veliku pozornost. Drugo, prosvjeduju uglavnom Bošnjaci, barem zasad.
Iako sadržaj prosvjeda nije nacionalno obojen, demonstracije se zasad nisu proširile po Republici Srpskoj ili po područjima gdje su većina Hrvati, makar u ekonomskom smislu svi u BiH imaju iste probleme.
Nekoliko se velikih stvari događa ove godine u BiH. Održavaju se izbori, nogometna reprezentacija koju najvećim dijelom podupiru samo Bošnjaci nastupit će na Svjetskom prvenstvu, a Sarajevo će obilježiti stotu obljetnicu događaja koji je promijenio svijet – atentata na nadvojvodu Franju Ferdinanda u lipnju 1914. godine, koji je poslužio kao povod za izbijanje Prvog svjetskog rata.
Još je prerano reći hoće li se 2014. jednog dana pamtiti kao godinu tijekom koje se Bosna promijenila. No, mnogi ne gube nadu, piše Tim Judah za BBC .
‘Imam osjećaj da sada više nema povratka’, kaže Dušica Ikić-Cook iz Tuzle. ‘Vjerujem da ćemo postići rezultat pa makar na kraju samo u Federaciji uspijemo ubiti ovu golemu upravu koja nam isisava sav naš novac.’
(Bh-index, Jutarnji.hr)