– Šesto dolara babi vamo, još ću joj naložiti i bubnjić da se osjeća kao u starom vaktu. Možda se pojavi i duh, ali to ne mogu garantovati – govori Ibrahim.
Ibrahim Kargić iz Zenice, poznatiji kao bh. šeret “Tata čaršija”, uveseljava ljude širom svijeta svojim šalama i doskočicama.
U svojoj kući Ibrahim ima sobu u kojoj niko nije spavao punih 50 godina jer se u njoj ukazuju duhovi. Međutim, kako Ibrahim kaže, sve je veći broj žena koje plaćaju da prenoće u toj prostoriji.
Od nekih je, dodaje, već uzeo avans i čeka hoće li se pojaviti da prenoće u sobi.
– Iz Slovenije se javila gospođa Bucka i tražila da noći u toj sobi. Poslao sam joj svoj devizni račun da uplati novce i kad god bude željela, može doći da prenoći. Čeka je pansion, VIP salon. Uplatila je 290 eura, a to govori papir kojeg imam od Western Uniona. Međutim, kasnije mi se javila i rekla da se plaši i da se predomislila. Rekao sam joj da je to njena stvar i da para nema, otišle, isparile – priča Kargić u razgovoru sa novinarom Srećkom Stipovićem.
Ibrahim dodaje i da mu se javila žena iz Amerike te da je čeka da dođe za Božić.
– Šesto dolara babi vamo, još ću joj naložiti i bubnjić da se osjeća kao u starom vaktu. Možda se pojavi i duh, ali to ne mogu garantovati – govori Ibrahim.
Kargić je dobio i nove zube od svojih obožavatelja.
– Momak je gledao klipove, Jasmin Jupić iz Ševarlija je, ali ima biznis u Kanadi. Poslao mi je novce da napravim zube. Rekao sam zubaru: “Napravi mi zube ko u Šemse Suljaković”. Kad budem probavao zube, ponijet ću stelje za tri marke i ako budem mogao žvakati, onda su dobri, ako ne budum mogao, što će mi, ja mogu tarhanu kusati i sa ovim koje imam. Jedva čekam da dobijem zube zbog ovih što mi obećavaju da ćemo ići kod Fehre na pečenje, u Mehorić na ribu. Sad će mi šećer otići na 50. Jedne pravim samo za izlaza – priča Ibrahim, prenosi Faktor..
Kargić se bavi i prodajom kokošijih jaja. Otkriva kako su otišla u Austriju, Crnu Goru, Hrvatsku…
– Moja su jaja najbolja. Od 15. novembra do aprila hranim ih samo kukuruzom. Koke su od sedam sati puštene i hodaju po prirodi – govori Kargić.