Na adresu portala Doznajemo stiglo je pismo jednog (uspješnog) učesnika testiranje kandidata za tzv. mlađeg inspektora u MUP-u KS. Naš kandidat je prošao, ali mu je zasmetalo ono što je vidio i čemu je svjedočio. Prenosimo pismo u cijelosti. Puni identiteti svih osoba, uključujući i autora pisma su poznati redakciji, no u tekstu ćemo ih zamijeniti inicijalima – pružajući priliku onima koji se spominju da sami eventualno isprave svoje pogreške, bez javnog prozivanja. Pročitajte!
Kandidati za «Mlađeg inspektora» u Ministarstvu unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo (MUP KS), koji su zadovoljili na testu znanja održanom 09.02.2013.godine, stekli su pravo pristupa testu fizičkih sposobnosti. Test fizičke sposobnosti se održao 11. i 12.03.2013. godine u periodu od 08:30 do završetka testiranja na stadionu «Asim Ferhatovic Hase» u Sarajevu i u prostorijama Jedinice za specijalističku podršku – sportska sala MUP-a KS.
Prilikom samog dolaska ispred stadiona Koševo, primjetno je bilo da su mnogi kandidati došli sa svojim roditeljima. Naravno, to u prvi momenat nije izgledalo nimalo čudno, ali već prilikom postrojavanja i utvrđivanja identiteta ja kao i drugi kandidati koji su došli sami, primijetili smo da su pojedini roditelji otišli i korak dalje te su počeli prilaziti i razgovarati sa članovima komisije.
Prilikom prve discipline «trčanje sprint 100 metara» nalazio sam se na rednom broju ispred jednog od kandidata, a našeg sugrađanina, A.Č. sina M.Č., dugogodišnjeg radnika u MUP-u Hadžići, a sada visokog funkcionera Općine Hadžići. Naime, on je u ovoj disciplini istrčao vrijeme 15,60 sekundi tj. vrijeme kojim se ne zadovoljava daljnji prolaz jer je test u svakoj fazi eliminatoran.
Međutim, kada smo završili testiranje na stadionu Koševo uputili su nas u prostorije Jedinice za specijalističku podršku na preostale tri discipline koje spadaju u test fizičke sposobnosti. Prilikom dolaska u njihove prostorije okupili smo se u salu te su nam nakon određenog vremena pročitali ko je zadovoljio, te ko može nastaviti dalje testiranje. Nakon pitanja, ima li ko neke primjedbe na rezultate? – određeni broj kandidata se javio te se žalio ne vremenske uslove, klizav teren usljed kiše, kao mogući razlog slabih ocjena i u startu lošiji položaj na drugu grupu koja će se testirati narednog dana, ako se desi slučaj da vrijeme ne bude isto. Predsjednik komisije im je saopštio da je vrijeme idealno te da on nije ni meteorolog, a takođe ni Bog da određuje vrijeme, te da je priča oko vremena suvišna.
Nakon kraće rasprave, javio sam se za riječ, te sam tražio da mi pojasne način bodovanja i eliminacije, pošto je u prethodnim testiranjima, za isti konkurs, bilo da se mora iz 5 vježbi skupiti minimalno 30 bodova za prolaz dalje. Članovi Komisije su mi odgovorili da je ovo po novom pravilniku, te da je ovaj put dovoljno 5 bodova iz 5 vježbi, te da se mora iz svake vježbe osvojiti minimalno 1 bod za prolaz i nastavak, kao i sudjelovanje kandidata u daljnjoj konkursnoj proceduri. Nakon šturog odgovora, zatražio sam da mi pojasne po kojem pravilniku nije zadovoljio kandidat koji je trčao 15,03 sec, a moj kolega A.Č. koji je trčao 15,60 sec je prošao dalje. Kao i to da, samim tim stvara meni konkurenciju u daljem odabiru kandidata.
Obavijestili su me da je on trčao 14,90 sec što me zaista nasmijalo, te su rekli da sam prošao dalje i ne vide razlog zašto se javljam. Nakon toga, sam postavio to isto pitanje članu komisije koji je mjerio vrijeme, on je isto to vrijeme ponovio tri puta na moje oči i usi, ali i ostalih kolega. Rekao mi je da on ne gleda ko trči i da ga to ne interesuje, te da ga ne interesuje ko i kako upisuje vrijeme što u potpunosti shvatam i opravdavam. Na sve to, jedan uvaženi član komisije dodaje, da ne optužujem komisiju i pitao je ima li još neko primjedbi, na sto sam shvatio onu narodnu «kriva Drina se ne može ispraviti».
Naravno, u potpunosti se slažem da su uslovi bili katastrofalni za trčanje, ali su svima bili jednaki i nisam mogao da razumijem dvostruke aršine koji se primjenjuju, pa mi se stvorila sumnja da možda postoje još neki kandidati koji su došli reda radi, odnosno samo onako da budu viđeni, ali kao što naš narod kaže, može se svakom desiti jedna greška pa i našem sugrađaninu A.Č., budućem mlađem inspektoru u MUP-u KS.
Naravno na moju, a još više njegovu žalost, on i ja smo bili grupa broj 3, te smo skupa nastavili testiranje u preostale tri discipline.
Nakon mog završetka testiranja, A.Č. je išao tik iza mene, te je došao na strunjaču na kojoj su se radili sklekovi. Nakon njegova dva skleka, skrenuo sam pažnju članu komisije da sklekovi nisu ispravni, na šta mi je on odgovorio da niko od nas ne može uraditi ispravan sklek, te sam posumnjao da smo svi mi, nas 95, retardirani debili. Zatražio sam da bar uradi 18 sklekova, odnosno minimalan broj za prolaz. Naravno, jedva je uradio 10 koji po pravilniku i svim kriterijima nisu bili ispravni (ruke su mu bile u duploj širini ramena te se spuštao samo 5 centimetara ). Upitao sam profesoricu B., zašto mu piše 1 bod ako nije osvojio ni pozitivnu nulu? Odgovor profesorice bio je:
«Šta ćeš mu, vidiš ga da je smotan i da ne može uraditi ni jedan».
Nakon završetka, postrojili su nas, te su meni saopštili da «pustim to» i da sam prošao, da imam dobre bodove, te da se brinem za sebe. Toliko o ovom testiranju, ako neko želi da zna više detalja, o članovima komisije, o tome ko je i zašto pisao bodove, po čijem nalogu… slobodno kad me sretne u Hadžićima neka me pita.
Pa, čak se javno spekuliše u našem gradu da su pojedini kandidati dobili testove, te da su pojedincima profesorice Bosanskog jezika sastavljale pismene radove, ali eto, ovo je samo malo da se zna prava istina o našem društvu u našoj državi. Kako? Ko? Zašto?
Ovo nisam samo ja vidio. Dotičnog A.Č. nisam ni poznavao lično prije ovog testiranja, ali ove moje navode kao i detalje, potvrdit će mnogi kandidati koji su bili na testiranju kada dođe vrijeme za to. Još jedna molba za sve moje prijatelje, da me ne pozivaju na tel. i daju mi podršku zbog prolaska testiranja, možete sami zamisliti koliko je još, među ovih 190 kandidata istih, kao sto je naš A.Č.. A predsjedniku i članovima komisije želim sreću u odabiru onih najboljih uz veliku molbu da mi ne vrijeđaju inteligenciju i ubjeđuju me kako je nebo zeleno! Naravno, razumijem ja i sistem i društvo, ali bilo je mnogo ljepših načina da se ovo malo zamaskira i prikrije.
Iskreno, lično ja na većem cirkusu od ovog konkursa nisam prisustvovao. Možda što reče moj jedan prijatelj «uvijek je to tako samo ti nisi primjećivao». Kako reče nas jedan bivši predsjednik novinaru, ako se mogu sjetiti «Sretan vam ostanak u Bosni i Hercegovini».
Izvor: Doznajemo