Reakcije čitatelja hrvatskog portala Danas.hr na doživljaje s ljetovanja na Jadranu neprestano pristižu na mail ove redakcije. Ta redakcija je pozvala one koji imaju negativna (naravno i pozitivna) iskustava sa smještajem, cijenama kod ugostitelja, prometom… da to podijele sa javnošću. Međutim, pohvale su rijetke, gotovo nepostojeće, a svi se žale na cijenu ili na (ne)ljubaznost radnika. A evo nekih priča…
Čitatelj Zoran tako piše kako u njemu “sve kuha, kipi i vrišti od muke i jada od jadranskog idiotizma”, pa iznosi kako mu je bilo na Krku.
“Boravio sam na otoku Krku u gradu Krku i tamo su sokovi u svim kafićima i restoranima od 17 do 22 kuna, 70% apartmana čija je cijena najma po danu od 40 do 120 eura su opremljeni takvim namještajom i madracima da bih možda radije platio spavanje u psećoj kućici. Paonta je da moraju totalno propasti, pa možda onda netko počne razmišljati i dovede pametne i stručne i iskusne ljude koji turizam i Jadran gledaju kao možda našu najvažniju gospodarsku granu, kao nacionalni interes, kao otvaranje radnih mjesta i gledaju to dugoročno i možda onda uspijemo navabiti i vratiti nekakvog Nijemca ili Engleza da nam se vrati iz Grčke ili Turske na naš plavi Jadran… ali sumnjam”, piše Zoran.
Čitatelj Marin navodi kako je imao neugodno iskustvo u trgovini koja se nalazila u sklopu hotela u kojem je odsjeo na Pelješcu, u kojoj su ih danima zakidali na ostatku od 50 lipa. Upoznali su i gosta istog hotela iz Švedske, koji im je ispričao da je dolazio na ljetovanje u Makarsku u apartman kod iste osobe, te da je – nakon što je ove godine otkazao termin toj vlasnici apartmana – od nje dobio puno uvreda i teških riječi. “I tako se privlače gosti? Užas!”, komentira Marin.
Čitateljica Selma je imala ružno iskustvo u Korčuli. Kaže, konobar jednog restorana nije njoj i društvu u 18 sati dopustio da sjednu za (nenamješteni) stol.
“Došli smo do stola (bez stolnjaka i bez oznake rezervacije), pričekali konobara prije nego smo sjeli i pitali ga je li u redu da popijemo kavu za ovim stolom, da ćemo se zadržati pola sata i kasnije se vratiti na večeru. Konobar je rekao da ne možemo tu sjesti jer da je vrijeme večere. Rekla sam mu – okej, ali restoran je prazan, i ovaj stol nema stolnjak nit rezervaciju istaknutu, na što je on bezobrazno uzeo oznaku ‘rezervacija’ s drugog stola i stavio na stol za koji smo mi htjeli sjesti. Ne moram spominjati da smo svi ‘poludjeli’ na to, na što je on rekao da možemo sjesti tamo za neki od stolova koji nema pogled. Iz principa nismo htjeli tamo sjesti, jasno. Rekla sam mu da je ovo neprofesionalno, bezobrazno i da bi trebao razmisliti koga ne poslužuje, jer je udaljen od ACI marine svega 100 m, gdje su uparkirane poprilično skupe jedrilice i jahte te da ne može znati koga odbija poslužiti, te da se tako gube ozbiljni gosti. Rekla sam ja njemu svašta, neću lagati, na što je on rekao da se nosimo u Zagreb s tim stavom.
Jako puno putujem po Jadranu, jedrim godinama, te nažalost, samo u Dalmaciji nam se događaju ružne stvari. Nije mi žao nimalo, što nam turizam polako ali sigurno propada. Žao mi je radi ljudi koji svoj posao rade kak se spada… Sve je na gostu, htjeli to ugostitelji ili ne, naš turizam ne može živjeti od stare slave”, komentira čitateljica.
(Bh-index/Danas.hr)