Dvorište porodice Petrović u selu Pukovac kod Doljevca u Srbiji puno je smijeha dvoipogodišnjih Helene, Sare i Danice. To je bilo vrijedno teško otplaćenog kredita njihovih roditelja, uzetog da bi se platila vantjelesna oplodnja.
Cijenu hrabrosti roditelja Marije i Miroslava prepoznala je cijela Srbija, koja se digla na noge da pomogne ovom paru u otplati duga, koji je porodica otplaćivala s jednom platom od 480 maraka.
Sreća je bila što je vantjelesna oplodnja uspjela iz prvog puta, nakon pet godina borbe za potomstvo. Kada je „Blic” objavio priču o ovoj porodici, djevojčice su već bile rođene, a oni su uzeli kredit, koji su otplatili u deset rata od po 230 maraka. Bilo im je preostalo još 26 rata, a priča je imala takav odjek da se cijela Srbija digla se na noge i dala finansijsku podršku.
Ni sada im nije lako, ali se bore. Marija radi u „Juri”, trenutno je na porodiljskom bolovanju i čuva svoje djevojčice. Kada napune tri godine Helena, Sara i Danica krenut će u vrtić, koji je šest kilometara udaljen od njihove kuće. Marijina primanja su oko 480 maraka. Muž Miroslav nema stalan posao, a odnedavno je u Nemačkoj, gde radi sezonske molerske poslove. Uprkos besparici, ne žale se.
– Isto bih i sada učinili. Sa djecom je sve drugačije, ljepše, radosnije i dobije smisao. One rastu, pričaju, svaki dan nešto novo, a srce puno. Poslije pet godina borbe da budeš roditelj, nema odustajanja… Čak i kad je vantjelesna oplodnja jedino rješenje, a nemaš novca da je platiš… Mislili smo da ćemo uspjeti da uđemo u postupak koji plaća država, međutim konkurs za privatne ordinacije tada nije bio raspisan, a lečenje sam već počela u Leskovcu, kod dr Miodraga Stojkovića – prisjeća se Marija.
Puno novca su izdvojili za analize i nije se moglo nazad. Podigli su kredit. Za vantjelesnu im je bilo potrebno 5600 maraka, a već su dali 300 za zamrzavanje jajnih ćelija i skoro 2.000 za terapije i analize. Zbog plate od 480 maraka nisu mogli da podignu cijelu sumu, već 4.000 maraka, a ostatak su pozajmili od druga.
– Bukvalno smo iz banke otišli u bolnicu. Sa velikom nadom i vjerom da ću da budem mama, ubijeđena da će sve da uspije, ušla sam u postupak 17. aprila 2014. godine. Tri embriona su bila vraćena i sva tri su se primila – kaže Marija.
Tako su se 17. novembra 2014, poslije 33 nedjelje, koliko su bile u maminom stomaku, u Beogradu, rodile Helena (2.100 grama), Sara (1.300 grama) i Danica (1.150 grama). Danas imaju oko 13 kilograma. Velike su pričalice, znaju skoro sve dječije pjesmice, pa čak i da broje na engleskom do deset. Male, nestašne sestre Petrović.
Marija poručuje svim onima koji žele da budu roditelji da ne gube vjeru da će dobiti potomstvo i ne odustaju, jer su čuda – kao ove trojke – moguća.
Kada je osvanula priča o hrabrom paru u javnosti, u pomoć je priskočila „Elektromreža Srbije”, koja je cio kredit preuzela na sebe. Inicijativu su pokrenuli i studenti Beogradskog univerziteta na Facebooku da svi njihovi članovi daju doprinos kako bi se dug otplatio u cijelosti.