Nedjelja, 28 veljače, 2021

Daniel Serwer: Kantoni i entiteti, kao i mogućnost veta, morat će nestati

Nemojte propustiti

Doktor Gavrankapetanović upozorava: Svih šest COVID odjeljenja koje imamo su puni

Doktor Gavrankapetanović je upozorio na opasnost novog vala virusa u BiH koji donosi vrlo kompleksnu kliničku sliku kod pacijenata...

Iz SDA ministru vanjskih poslova Hrvatske poručili: “Ako si zainteresovan za takva rješenja, implementiraj ih u Hrvatskoj!”

Bilo kakvo rješenje koje će dodatno produbiti postojeću diskriminaciju u ustavnopravnom poretku i izbornom zakonodavstvu BiH neće biti prihvaćeno...

“Mevlida, sretan ti 1. mart”: Kod Doboja postavljen bilboard za direktoricu škole koja je kaznila učenicu zbog obilježavanja Dana državnosti BiH

U obrazloženju kojeg je potpisala direktorica škole Mevlida Dervišefendić, a koja se prema tvrdnjama roditelja u javnosti i lično...

Akademik prof. dr. Mirko Pejanović: Referendum o nezavisnosti je preokret u istorijskom razvoju državnosti Bosne i Hercegovine

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku, Balkanu i...

Sagovornici Glasa Amerike navode kako nije izvjesno da su Amerika i Evropa spremne za toliko značajan angažman, te da je postepen pristup realniji.

Predsjednik SAD-a Joe Biden predstavio je osnove vanjske politike Sjedinjenih Država za naredne četiri godine prilikom prve zvanične posjete State Departmentu 4. februara. Tada je govorio o klimatskim promjenama i pandemiji kao globalnim izazovima, te je najavio jačanje američke uloge u međunarodnim organizacijama, veći diplomatski angažman i saradnju sa tradicionalnim saveznicima. Osim nekoliko izuzetaka poput Kine, Rusije i Mijanmara, nije spominjao konkretne države ili regione, pa ni Zapadni Balkan.

O tome kako bi nova američka administracija mogla biti angažovana u Bosni i Hercegovini i njenom okruženju, za Glas Amerike su govorili analitičari iz Sjedinjenih Država koji dobro poznaju prilike na Zapadnom Balkanu. Svi se slažu da je još rano govoriti o konkretnim potezima, imajući u vidu da je Biden funkciju preuzeo prije manje od mjesec dana, ali i da je izvjesna veća saradnja sa Evropom.

Paul McCarthy, regionalni direktor za Evropu organizacije International Republican Institute, koja je aktivna i u BiH, kaže da je pozitivno što su Biden, još iz vremena kada je bio u Senatu i na čelu Odbora za vanjske poslove, te neki od njegovih saradnika, dobro upoznati sa dešavanjima na Zapadnom Balkanu.

Strpljenje, ali do kada

„Također znamo da je su Joe Biden i Angela Merkel, njemačka kancelarka, razgovarali i o Zapadnom Balkanu. To je interesantno“, kaže McCarthy. „Mislim da od nove administracije možemo očekivati da će politike za Zapadni Balkan pobliže koordinirati sa Briselom.“

David L. Phillips, direktor Programa za izgradnju mira i ljudska prava na univerzitetu Columbia, ima slično mišljenje: „Biden će se obavezati na transatlantsku saradnju. Njegov pristup Balkanu imat će snažnu osnovu u zajedničkom radu Sjedinjenih Država i Evropske unije (EU).“

Phillips je u periodu između 1992. i 1994. godine je bio savjetnik Predsjedništva BiH, dok je kao ekspert za međunarodne odnose radio sa administracijama Billa Clintona, Georgea W. Busha i Baracka Obame. Kaže da će veoma važan biti odnos država iz regiona:

“Ako Bosna bude spora i bude pravila probleme, ako dozvoli Rusiji da ometa integraciju u euroatlantske institucije, Zapad neće imati mnogo strpljenja za Bosnu, a kad smo već kod toga, ni za Kosovo.”

McCarthy kaže da će zanimljivo biti posmatrati ponašanje Evrope koja je u protekle četiri godine počela da djeluje samostalnije u odnosu na Sjedinjene Države, pa je tako, na primjer, njemački političar Christian Schmidt predložen za novog visokog predstavnika u BiH. Kao važnu temu navodi i pregovore Srbije i Kosova, dodajući da će nova administracija željeti zadržati elemente sporazuma kojeg su dvije strane potpisale u Washingtonu u septembru 2020. godine.

Uzimajući u obzir američke interne probleme, te dešavanja u drugim dijelovima svijeta, sagovornici Glasa Amerike kažu da nisu sigurni koliko će zapravo Zapadni Balkan biti u fokusu administracije Joe Bidena. Kao izazov navode i razmimoilaženja sa evropskim partnerima po različitim pitanjima. Primjerice, Njemačka i Rusija sarađuju na izgradnji gasovoda Sjeverni tok 2 (Nord Stream 2), čemu se Sjedinjene Države protive.

„Ne možemo očekivati da će Zapadni Balkan biti prioritet prvog reda za administraciju“, kaže McCarthy. „Moramo uzeti u obzir ne samo međunarodnu scenu, nego i domaća pitanja kojima se nova administracija mora baviti, poput odgovora na pandemiju i političke polarizacije, koja nažalost raste u našoj zemlji. Tako da će se morati fokusirati na to, jer to očekuju i birači.“

McCarthy objašnjava da će Bidenova administracija Balkan posmatrati kao priliku da bude uključena u dešavanja, što je radila i administracija Donalda Trumpa, ali je imala drugačiji pristup i djelovala samostalno:

„Bidenova administracija će vjerovatno veći prioritet staviti na saradnju sa Evropljanima. Ali mislim da ćemo vidjeti razlike u politikama koje zbog takvog samostalnog (američkog) pristupa nisu bile toliko uočljive tokom protekle četiri godine. Ne mislim da će se Brisel i Washington slagati po svim pitanjima, ali će biti mnogo otvoreniji za razgovore.“

Mali, ali konkretni koraci

Pred Odborom za vanjske poslove Zastupničkog doma Kongresa Sjedinjenih Država u decembru 2020. je održano saslušanje o preporukama novoj administraciji za politike prema Zapadnom Balkanu. Najviše pažnje bilo je posvećeno BiH, te odnosima Srbije i Kosova.

Učesnici, među kojima i bivša američka državna sekretarka Madeleine Albright, u više navrata su isticali važnost zajedničkog djelovanja Sjedinjenih Država i EU, te govorili o neophodnosti obimnijih promjena u BiH, uključujući i nadogradnju Daytonskog sporazuma.

„Da bi riješili zastoj u Bosni, američki i evropski predstavnici moraju napraviti plan djelovanja za ustavne, administrativne i izborne reforme“, rekao je tada ekspert za Zapadni Balkan Janusz Bugajski, dodajući da je potrebno jačati centralnu vladu, a smanjivati finansiranje entiteta i kantona.

Daniel Serwer, dugogodišnji poznavalac dešavanja u regionu, govorio je da bi Sjedinjene Države morale vršiti pritisak na Evropu da i ona sankcioniše zvaničnike koji narušavaju cjelovitost BiH: „Kantoni i entiteti, kao i nacionalna ograničenja, te mogućnost veta, morat će nestati. Amerikanci i Evropljani bi trebali pozdraviti perspektivu novog građanskog ustava.“

Sagovornici Glasa Amerike navode kako nije izvjesno da su Amerika i Evropa spremne za toliko značajan angažman, te da je postepen pristup realniji.

Marušić kaže da ne vidi velike šanse za značajne ustavne reforme: „Ja doista ne znam koliko je to moguće, baš ići sada tako nešto naveliko gurati. Ustavne reforme, što se mene tiče, to je da Bosna sama rješava za sebe. To nije pitanje da, ja mislim, Zapad tu ide.“

Prema njegovim riječima, u prvi plan bi mogla doći borba protiv korupcije:

„To je jedan prioritet za ovu administraciju. I mogao bi biti jedan način kako bi se mogla Bidenova administracija angažirati baš u Bosni. Da li su to sankcije… Surađivanje sa Evropom je tu isto moguće. Da se stvarno nekako politika promijeni na tom nivou. Da se bori protiv korupcije. I nova generacija se može dići, nekakva druga, manje etnička politika da se sprovede.“

McCarthy se prisjetio da je u BiH prvi put putovao 1996. godine i da se još tada govorilo o potrebama za unapređenje Daytona, ali se ni 25 godina kasnije nije mnogo toga promijenilo:

„Mislim da moramo napraviti konkretne, male korake, u pravom smjeru i onda to nadograđivati. Jer u konačnici postoje i druge sile za stolom kojima se moramo baviti. Tu je na primjer Rusija, koja će podržavati interese Republike Srpske, a ne smijemo zaboraviti ni na Hrvatsku, članicu EU, koja će podržavati poziciju Bosanskih Hrvata. Sve će to zahtijevati bolne pregovore i to je jedini način kako će stvari dugoročno funkcionirati.“

McCarthy objašanjava: „Svi bismo trebali podržavati jače institucije u Bosni. Niko ne želi vidjeti da se Bosna raspada i da se njena sigurnost podriva zbog unutarnjih podjela. Istovremeno, oni će morati zadržati osnovna načela Daytonskog sporazuma dok se nešto bolje ne pojavi. I u tome je sada trik. Nama je veoma lako reći da u budućnosti želimo amandmane na Ustav i kako bi to trebalo izgledati. Ali da bismo došli do toga moramo početi sa Daytonskim sporazumom, koliko god to bilo nezadovoljavajuće. A onda praviti korake ka nečem novom. Ne možemo samo napraviti jedan veliki skok prema ustavnim amandmanima koje želimo vidjeti.“

Phillips kaže da u BiH postoji potreba za ustavnim reformama, ali da se Sjedinjene Države neće odnositi prema onome što političari pričaju, nego prema onome što rade:

„Mora postojati partnerstvo. Nažalost, kao rezultat rata, a potom i Daytonskog ustava, Bosna je postala ovisna od zapadnih zemalja i razvila neku vrstu osjećaja da polaže pravo na to. (…) Ta vremena su prošla. Sada je vrijeme da Bosna preuzme odgovornost za sebe, a da Sjedinjene Države budu veoma jasne u davanju puta reformi koje očekujemo od Bosne.“

Kina i Rusija iskoristile vakcine da pojačaju uticaj

Nezaobilazna tema kada je riječ o Zapadnom Balkanu su isprepleteni interesi velikih sila. Rusija godinama igra važnu ulogu u regionu, a kineski uticaj je sve jači, što se moglo vidjeti tokom pandemije.

McCarthy kaže da je Evropa, čak i ako se zanemare komplikovane procedure nabavki i distribucije vakcina, propustila priliku da se istakne u odnosu na druge sile:

„Mislim da je posebno EU na više načina ostavila na cjedilu Zapadni Balkan. Činjenica je da se EU morala baviti svojim internim problemima u programu vakcinacije i nabavci vakcina za svoje države, pa bi možda bilo previše za očekivati da će prvo razmišljati o Zapadnom Balkanu. Moramo biti realni. (…) A to je kreiralo novi prostor jer Zapadni Balkan je na mnogo načina siva zona i prepušten je sam sebi, da tako kažemo, te je dozvolio stranim autoritarnim akterima, poput Rusije i Kine, da to urade. U mnogome za to možemo kriviti samo sebe. Ne možete očekivati da te države ne vode računa o zdravlju svojih građana i da zaostanu u globalnim pokušajima za vakcinaciju. Covax će moći odraditi samo dio posla.“

Prema Marušićevim riječima, budućnost Zapadnog Balkana je i dalje u Evropi, ali bi se Evropa po pitanju vakcina morala više angažovati.

„Iz moje perspektive, najveća tragedija sada je šta se dešava sa vakcinama. I tu se Evropa uglavnom nije pokazala kao baš sila koja može pomoći regionu. Ja mislim to će boliti dugo“, navodi Marušić. „Svi gledamo kako se predsjednik Vučić u Srbiji okrenuo i Rusiji i Kini i kupovao sve vakcine. I Srbija sada, koja je odavno govorila da se ne treba opredijeliti za Zapad i za Evropu i da treba balansirati, se pokazalo da su pametno proigrali stvari. Ja i dalje mislim to je velika glupost i to je veliki promašaj za Zapad da se nisu postavili tu kao rješenje za vakcinu. A tu što se toga tiče, i Kina i Rusija su samo na dobitku.“

Phillips podsjeća da je glavni cilj Rusije da spriječi zemlje Zapadnog Balkana u euroatlantskim integracijama:

„Oni ne žele Kosovo ili Bosnu da se pridruže NATO-u ili da teže ka članstvu u EU. Činjenica je da zemlje Zapadnog Balkana, posebno one koje su projekti Sjedinjenih Država, poput Kosova i Bosne, žele dublju integraciju u euroatlantske institucije. Rusija može pokušati da to promijeni ili ometa, ali to neće biti uspješno jer većina Bosanaca dijeli vrijednosti sa zapadnim zemljama.“, piše Glas Amerike.

Više s weba

loading...

Izdvajamo

Miro Lazović: “Sve bih uradio kao i ’92, bilo je časno ustati u odbranu Bosne i Hercegovine”

Iako je u medijskom prostoru, kontinuirana kampanja sa osnovnom tezom da je to bio referendum samo dva naroda, Bošnjaka...

Možda vas zanima i ovo