Postoji veliki rizik od neuspjeha i nacionalističke reakcije na bilo kakvo rješenje do koga se može doći tokom pregovora Beograda i Prištine. Postoje albanski nacionalisti na Kosovu, kao i srpski nacionalisti u Srbiji koji se protive sporazumu, kaže za Radio Slobodna Evropa Danijel Server, ekspert za Balkan i profesor međunarodnih studija na Univerzitetu Džons Hopkins. On ipak smata da pregovori idu u dobrom pravcu i da je dosadašnjim sporazumima ostvaren veći napredak nego što su mnogi očekivali.
Server naglašava da nastavak insistiranja Srbije na suverenitetu nad Kosovom vodi destabilizaciji Balkana. Srbija neće biti u stanju da povrati kontrolu nad Kosovom, a, istovremeno, to je spriječava da uđe u EU. On istovremeno naglašava da će Kosovo priznati i druge zemlje u mjeri u kojoj uspije da postane funkcionalnija država, sankcioniše organizovani kriminal i obezbijedi korektan tretman manjina, uključujući i Srbe.
RSE: Da li je nakon proglašenja nezavisnosti Kosova Balkan stabilniji, kako su isticali pobornici ove opcije. Stanje u ovoj regiji je i dalje skopčano sa raznim izazovima imajući u vidu da su još mnoga pitanja neriješena. Srbija je tvrdila 2008. godine da će nezavisnost Kosova izazvati još veće tenzije.
Server: Smatram da je svima jasno da bi stanje na Balkanu bilo mnogo gore da je spriječeno proglašenje nezavisnosti Kosova. Time bi ojačale nacionalističke snage unutar Kosova, kao i u Albaniji, Makedoniji i južnoj Srbiji. Postavlja se pitanje koliko je dugo moglo Kosovo biti pod međunarodnom upravom i, iskreno govoreći, šta je moglo drugo da se uradi jer je Srbija jasno predočila da je zainteresovana za teritoriju Kosova, ali ne i ljude koji na njemu žive. To je nedvosmisleno pokazano prilikom održavanja referenduma o Ustavu Srbije, kada su kosovski Albanci izbrisani iz biračkih spiskova. Da ponovim, situacija je mnogo bolja nego što bi bila da Kosovo nije proglasilo nezavisnost i mislim da je ostvaren značajan napredak.
RSE: Osim ovih krupnih političkih pitanja suvereniteta i nezavisnosti, postoje i svakodnevni problemi kao što su putovanje Albanaca preko teritorije Srbije. Ekonomska saradnja Kosova sa Srbijom je ograničena. Takođe, ono nije uključeno u sve regionalne infrastrukturne projekte. Iako Beograd potencira na dijalogu, istovremeno i dalje bojkotuje skupove na kojima se pojavljuju predstavnici Kosova. Tako je Tomislav Nikolić nedavno odbio da učestvuje na sastanku u Crnoj Gori, na koji je pozvana i predsjednica Kosova Atifete Jahjaga, da bi se kasnije sreo sa njom u Briselu.
Server: Smatram da, zapravo, Srbija ima problem da se integriše u region Balkana, a ne Kosovo. Kosovo je veoma dobro prihvaćeno od svih zemalja, osim od Srbije. Ako Beograd nastavi sa praksom bojkotovanja regionalnih skupova, onda je to njegov problem a ne Kosova. Ono napreduje. Na primjer, napravljen je autoput od Albanije, tačnije od Drača do Prištine. Problem je što nije nastavljen ka Srbiji, do Niša. Dakle, Srbija time gubi i to postaje sve očiglednije.
RSE: Da li će dijalog, koji se trenutno vodi između Beograda i Prištine, voditi normalizaciji odnosa između njih, tako što će i Srbija i Kosovo na kraju postati članice EU. Ili će taj proces biti prespor što je skopčano sa rizikom od daljeg produbljivanja jaza i jačanja nacionalističkih snaga.
Server: Postoji veliki rizik od neuspjeha i nacionalističke reakcije na bilo kakvo rješenje do koga se može doći tokom ovih pregovora. Postoje albanski nacionalisti na Kosovu, kao i srpski nacionalisti u Srbiji koji se protive sporazumu. Međutim, smatram da pregovori idu u dobrom pravcu i da je dosadašnjim sporazumima ostvaren veći napredak nego što su mnogi od nas očekivali. Dobro je što su se sastala i dva predsjednika iako se nisu složila oko nezavisnosti Kosova. Ne mogu da predvidim kada će Kosovo i Srbija učiniti ono što je očigledno nužno, tačnije da međusobno priznaju jedni drugo i uspostave diplomatske odnose. Međutim, uvjeren sam da Srbija ne može da uđe u EU dok ne riješi taj problem.
RSE: Šta pod tim podrazumijevate. Mislite na formalno priznanje. Predsjednica komisije francuskog parlamenta za spoljne poslove izjavila je u srijedu da se priznanje Kosova može pojaviti kao jedan od uslova na putu Srbije ka EU. U sličnom tonu su i nedavne izjave predsjednika Evropskog parlamenta i njemačkog ambasadora u Beogradu. Pominje se kao opcija i dvije Nemačke.
Server: Smatram da će Srbija morati da prizna Kosovo prije nego što uđe u EU. Treba imati na umu da od 28 članica EU, 23 je priznalo Kosovo. Vjerovatno najmanje desetak njih neće prihvati Srbiju u svojim redovima dok ne prizna Kosovo. No, dovoljno je i da se samo jedna tom uspotivi. Na primjer, besmisleno je očekivati da će njemački parlament ratifikovati ugovor o članstvu Srbije u EU, a da ona prije toga nije riješila sva sporna pitanja sa Kosovom. Dakle, Srbija ima dve mogućnosti, ili će ispuniti sve uslove na putu ka EU, ili će se odreći članstva u ovom bloku i opredijeliti za neku drugu opciju. U svakom slučaju, čista je fikcija ako bilo ko u Srbiji misli da će moći da uđe u EU, a da pri tom ne reši u potpunosti kosovsko pitanje. Što prije u Beogradu to prihvate, to će biti bolje.
RSE: U pojedinim slojevima društva u Srbiji uviđa se ta realnost. Koliko će biti potrebno vremena da to većinski prihvati i politička elita.
Server: Da, neki ljudi to već uviđaju, mada su mi neki i u privatnom razgovoru rekli da Srbija nikada neće priznati Kosovo. Međutim, kao što sam rekao, bez toga Srbija ne može ući u EU. To ima i šire implikacije po bezbjednost regiona. Ako Srbija ne odustane od teritorijalnih ambicija prema Kosovu, šta mislite kako će reagovati Kosovari. Kako se oni osjećaju imajući u vidu takve ambicije susjeda koji je skoro četiri puta veći i ima relativno veliku armiju? Šta će biti njihov odgovor? Ovo je problem koji se ne može ostaviti po strani i čekati da sam po sebi nestane za 20-tak godina. Svako se zavarava ako smatra da je to moguće i zato je bolje da se ovaj problem riješava što prije a ne da se odlaže. Smatram da je Dačić spreman da prihvati tu realnost, dok Nikolić nije.
RSE: A Vućić. On je, zapravo, najmoćniji političar u Srbiji.
Server: Ne znam kakav je njegov stav o tome.
RSE: Međutim, Srbija očekuje da dobije makar nešto zauzvrat. Dačić je nedavno govorio o nužnosti sveobuhvatnog sporazuma. Kakvo je rješenje najrealističnije?
Server: Najrealističnije je za Srbiju da očekuje u potpunosti primjenu Ahtisarijevog plana. On omogućava Srbima visok stepen samouprave južno od Ibra, gdje je već primjenjen, kao i na sjeveru gdje nije. Moj savjet svima onima koji tragaju za rješenjem da pažljivo pročitaju Ahtisarijev plan, jer to što sada Srbi traže u velikoj mjeri je već predviđeno pomenutim dokumentom. Istovremeno, Srbija ne može da očekuje da će Albanci prihvatiti njen suverenitet nad Kosovom. Taj suverenitet je suspendovan Rezolucijom UN 1244, a u međuvremenu je to pitanje riješeno u korist nezavisnosti Kosova. Razumijem da Beograd to ne prihvata, ali to je stav više od polovine članica Ujedinjenih nacija. Uskoro će biti i pozicija tri četvrtine zemalja. Nastavak insistiranja Srbije na suverenitetu nad Kosovom vodi destabilizaciji Balkana. Srbija neće biti u stanju da povrati kontrolu nad Kosovom, a, istovremeno, to je spriječava da uđe u EU.
RSE: Ključna tačka spoticanja je sjever Kosova.
Server: Rješenje je u Ahtisarijevom planu plus primjena nephodnih sporazuma. I u Srbiji se sve više uviđa da ovaj dokument sadrži mnoge elemente za riješavanja pitanja sjevera Kosova. Priština neće odustati od tog okvira. Moguć je dogovor. Na primjer, subvencije za školstvo i zdravstvo na sjeveru Kosova bi trebalo da se prema Ahtisarijevom planu distribuiraju preko Prištine, pa su u Srbiji zabrinuti da bi kosovske vlasti mogli da blokiraju ta sredstva. To se može riješiti nekom vrstom međunarodnih garancija. Međutim, nije realistično da na sjeveru postoji nezavisni pravosudni sistem.
RSE: Kosovo je dosada priznalo 96 zemalja. Da li će do 10-e godišnjice proglašenja nezavisnosti uspjeti da postane član UN.
Server: Očekujem da Kosovo na 10-tu godišnjicu biti član Generalne skupštine UN. To iziskuje da Rusija prestane da ulaže veto u Savjetu bezbjednosti, kao i da Srbija ne traži od Moskve da to i dalje čini. Kada je riječ o ostalim zemljama koje nisu priznale Kosovo, većina njih jedva da i zna gdje se ono nalazi. Zbog toga Kosovarima predstoji veliki posao da ubijede cio svijet ko su i zašta se zalažu. Takođe, Srbija je vodila uspješnu kampanju u cilju spriječavanja nezavisnosti Kosova. To je diplomatsko hrvanje. No, Kosovo će polako ali sigurno dobiti taj meč. Ne znam da li će to Srbija prihvatiti, ali „inat“, koji je prilično rasprostranjena crta u njenom ponašanju, neće joj omogućiti odgovarajuće mjesto u međunarodnoj zajednici.
RSE: Međutim, ne samo u Srbiji već i u pojedinim krugovima na Zapadu ističu da Kosovo ne čini dovoljno u reformama, borbi protiv kriminala, poboljšanju položaja nealbanskog življa, povratku izbjeglih Srba. Primjer su posljednji incidenti sa uništavanjem nadgrobnih spomenika pravoslavaca na Kosovu zbog uklanjanja spomenika OVPBM u Preševu.
Server: Apsolutno se slažem. Kosovo će priznati i druge zemlje u mjeri u kojoj uspije da postane funkcionalnija država, sankcioniše organizovani kriminal, trgovinu drogom i ljudima, obezbijedi korektan tretman manjina, uključujući i Srbe. Rušenje nadgrobnih spomenika Srba na Kosovu je bila apsolutna greška. Nedopustivo je bilo kakvo nasilje nad Srbima i ostalim manjinama. To je kontraproduktivno.
(Radio Slobodna Evropa)