Cijena ove porcije je bitno smanjena kad je progovorila hrvatski jezik i zaprijetila inspekcijom i novinama.
Neće oni ništa smanjiti cijene, ostavit će ih iste kako bi dodatno zaradili – najčešći je komentar koji prati hvale vrijedan potez vlasti koje su u jednom sektoru turističke djelatnosti smanjile stopu PDV-a, odgovorivši time pozitivno na višegodišnja traženja tog poteza. Vlast je, dakle, učinila svoje, piše Glas Istre.
Sad su na potezu oni kojima je PDV smanjen i koji bi, logično, na taj potez trebali odgovoriti snižavanjem cijena. No, uvjerena je velika većina običih gostiju, to se, osim možda u rijetkim slučajevima, sigurno neće dogoditi. Otkud tako pesimističan, deprimirajući i negativan stav? Iz iskustva.
Kako pišu hrvatski mediji, dosta smo puta svjedočili tome kako bi se s državnog nivoa snizile, primjerice, cijene goriva, što je trebalo značiti da bi sukladno tome trebale padati i sve druge cijene vezane uz troškove prijevoza. To znači gotovo sve cijene i na svim područjima. Ništa. Ćorak. Isto se dogodilo kad je prije nekoliko godina baš na području turizma snižen, pa kasnije opet vraćen na raniju razinu postotak PDV-a.
Opet konačni korisnici usluga nisu u doba sniženja PDV-a osjetili blagodat sniženja. Jednostavno, ogromna većina u sektoru turizma i ugostiteljstva, poučena činjenicom da će davanja prema državi uvijek biti velika, stalno kuka, a kad kuknjava da rezultat, brže-bolje nastoje što više zaraditi jer, osjećaju, neće takvo stanje dugo potrajati pa je bolje što prije zaraditi koju paru. Trebat će kad se vrate stari odnosi i davanja. A vratit će se.
Tom nepovjerenju u državu koja će te kad-tad dobro oderati, treba, na žalost, dodati i sve uočljiviju crtu krajnje neprofesionalnosti velikog dijela ljudi koji se bave turizmom, bilo u ugostiteljstvu, bilo u sektoru iznajmljivanja smještaja. Prevelik broj ljudi u tim djelatnostima želi – po uzoru na državu koja “dere” njih – “oderati” gosta. Pa su cijene sulude i to posvuda, dakle ne samo u kafićima, konobama i restoranima, već i na placi i u trgovinama.
Jedino novine možeš kupiti po cijeni koja je svuda ista, požalila mi se nedavno prijateljica koja je s bratićem iz Australije, s kojim je razgovarala cijelo vrijeme na engleskom. U jednom običnom restoranu na rivi makarske rivijere za dvije porcije brancina i pola litre vina dobila je račun malo više od tisuću kuna! Jest da je brancin, al’ brate previše je. Cijena je bitno smanjena kad je progovorila hrvatski i zaprijetila inspekcijom i novinama.
“A dečko je mislija da ste Amerikanci”, bio je jedini komentar vlasnika do kojeg je došla tražeći pojašnjenje cijene za zlatnu ribicu – piše Glas Istre.