Kuća je i prije ovog bila neuslovna, bez kupatila. Apeluju na sve dobre ljude da im pomognu u rješavanju stambenog pitanja.
Porodica Demirović iz Bihaća pripada romskoj populaciji koja pretežno naseljava područje mjesne zajednice Ružica. Težak život Mustafe Demirovića (45), bivšeg pripadnika 5. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH) proteklih dana je dodatno otežala situacija u kojoj se našao njegov sin Zinet Demirović (21), koji je uslijed udara vjetra ostao bez krova na kući.
Mustafa kao pripadnik romske populacije nije bio mobilisan u vojsku početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu. On se kao maloljetnik dobrovoljno prijavio i stao u odbranu domovine, javlja Anadolija.
Više puta je teško ranjavan, nakon rata je doživio dva moždana udara od kojih se dugo liječio, a prošle godine je obolio od dijabetesa zbog čega je umalo ostao bez noge. Ima četrnaestoro djece i živi bez ikakvih primanja, zbog čega je prinuđen da prosi kako bi prehranio porodicu.
“Cijeli rat sam proveo u vojsci i ranjavan sam pet puta. Sam sam se prijavio u dobi kada sam imao 16 i pol godina u tadašnju Teritorijalnu odbranu. Kasnije sam bio pripadnik jednice ‘Tigrovi’ koja je pripadala 502. brigadi. Poslije rata sam dobio stan na osnovu toga što sam ratni vojni invalid i što imam puno dijece. Sin mi se oženio i otišao da živi na Maskaru iznad Ružice, u kuću gdje sam ja nekada živio. Ali mu je vjetar raskrio krov kuće i sada je došao privremeno kod mene dok ne vidimo šta ćemo”, priča Mustafa svoju priču.
Zineta nismo zatekli kod kuće, jer je otišao raditi za dnevnicu. Razija Beganović (23) sa Zinetom ima dvoje male djece od kojih sin ima tri godine, a kćerka dvije godine.
Oboje nezaposleni, bez stalnih primanja prinuđeni su da rade bilo šta kako bi preživjeli. Kuća je i prije ovog bila neuslovna, bez kupatila. Apeluju na sve dobre ljude da im pomognu u rješavanju stambenog pitanja.
“Moj suprug ide i radi ljudima za 20 KM, a ja sam nezaposlena. Sva primanja koja imamo su to što on zaradi i ono što nam neko dadne i udjeli. U ovoj kući živimo četiri godine, i nekako smo se snalazili, ali sad više tu ne možemo biti”, kaže Razija.
Stan u kojem trenuto svi skupa borave je isuviše mali za takvu veliku porodicu i neuslovan kao i kuća iz koje su Zinet i Razija izašli. U Mustafinom stanu kupatilo je dotrajalo, a veš mašina ne radi. Drva nemaju, griju se kako se kad uspiju snaći.