– Kao jedan od predstavnika najvišeg zakonodavnog organa države Bosne i Hercegovine, želim jasno podvući da je, prema odredbama Ustava BiH, naša država nastavila međunarodnopravni subjektivitet Republike Bosne i Hercegovine.
Ona je titular cjelokupne državne imovine. Entiteti i drugi niži nivoi vlasti mogu koristiti onu imovinu koja im je potrebna za vršenje njihovih pojedinačnih nadležnosti u onoj mjeri u kojoj bi mogli biti ovlašteni zakonom koji donese Parlamentarna skupština BiH.
Tužilaštvo BiH i drugi nadležni organi države Bosne i Hercegovine moraju procesuirati odgovorna lica koja najavljuju da će se nastaviti neustavno i nezakonito knjiženje državne imovine Bosne i Hercegovine na bh. entitet RS. Izjave pojedinih funkcionera iz bh. entiteta RS o tome „kako je blizu sto posto imovine već uknjiženo, te da je preostalo nekih tri posto“ predstavljaju nastavak opasne politike podrivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma i nemaju nikakvog pravnog osnova. Samo država Bosna i Hercegovina ima isključivu nadležnost da putem odluka nadležnih državnih organa uređuje sva pitanja koja su vezana za državnu imovinu. Te odluke entiteti, kao i niži nivoi vlasti, moraju poštovati.
Državna imovina reflektira državnost, nezavisnost, suverenitet i teritorijalni integritet koji pripadaju isključivo državi Bosni i Hercegovini, a ne entitetima. Državna imovina je fundamentalni element da državna vlast bude suštinski, a ne formalno suverena vlast. Zbog toga je i reguliranje državne imovine njena isključiva nadležnost.
Odluka Ustavnog suda BiH o državnoj imovini je najvažnija presuda u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini. Imajući to u vidu, želim, između ostalog, apostrofirati neke od temeljnih i nezaobilaznih činjenica koje se ne mogu i ne smiju nikako ignorirati prilikom zakonskog reguliranje pitanja državne imovine u Parlamentarnoj skupštini BiH:
Država Bosna i Hercegovina posjeduje ne samo vanjski, već i unutrašnji kontinuitet (Socijalističke) Republike Bosne i Hercegovine, kojeg funkcionalno predstavlja državna vlast.
Pod pojmom „država“ u Ustavu BiH misli se isključivo na Bosnu i Hercegovinu. Preciznije rečeno, to se odnosi tri različita elementa: na sveukupnu državu Bosnu i Hercegovinu kao nezavisni, suvereni i međunarodno priznati subjekt, na najviši nivo vlasti u državi (za razliku od entitetskih i nižih nivoa vlasti), te suverenog međunarodnopravnog sljednika (Socijalističke) Republike Bosne i Hercegovine.
Neupitni kontinuitet između Republike Bosne i Hercegovine i današnje države Bosne i Hercegovine nedvosmisleno upućuju na zaključak da je državi Bosni i Hercegovini, prema Sporazumu o sukcesiji, data državna imovina navedena u tom Sporazumu, tj. da je Bosna i Hercegovina titular te imovine.
U smislu člana I/1. Ustava BiH, država Bosna i Hercegovina ima pravo nastaviti da regulira pitanje državne imovine čiji je ona titular, kako u građanskopravnom, tako i u javnopravnom smislu.
Država Bosna i Hercegovina mora imati sve prerogative nezavisne i suverene države, uključujući i državnu imovinu u punom kapacitetu.
Odlukom Ustavnog suda BiH zauzet je konačni i obavezujući pravni stav: država Bosna i Hercegovina je nasljednik državne imovine (Socijalističke) Republike Bosne i Hercegovine, te imovine koja je pripadala bivšoj SFRJ.
U opisu državne imovine koju je dao Ustavni sud BiH jasno stoji da državna imovina ne podrzumijeva samo skup nekretnina koje služe javnoj vlasti da može izvršavati svoje nadležnosti. Državna imovina je i „javno dobro“ (morska voda, morsko dno, riječna voda, riječna korita, jezera, planine i druga prirodna bogastva, javna i prometna mreža, prometna infrastruktura), koje prioritetno služe svim ljudima u državi – saopštio je prof. dr. Denis Bećirović.