– Mi smo u Hrvatskoj imali nekoliko gradova. Imali smo Vukovar koji je jako puno trpio. Imali smo Gospić. Neke gradove na jugu, poput Dubrovnika, ali iako su strahote svugdje bile užasne, nijedan grad nije trpio kao Srebrenica. Kada smo razmišljali kako pomoći našim susjedima, gdje su oni najviše pretrpjeli, samo nam je jedna riječ, samo jedan grad nam je dolazio u srce i misli, a to je Srebrenica, kazao je Marin Miletić, voditelj Zdruga katoličkih skauta
Djeci Srebrenice se na Kvarneru u hrvatskoj Rijeci već devet godina nastoji omogućiti opuštanje, druženje i stvaranje novih prijateljstva, ali i svjedočenje o tome kako je moguće i nužno, unatoč različitostima, živjeti u miru i složnosti.
O djeci Srebrenice tokom boravka na Kvarneru, čiji su pokrovitelji riječka Gradska uprava, Primorsko-goranska županija i Riječka nadbiskupija, brinu se katolički skauti, koji su s njima na kupanju, na razgledanju znamenitosti, radionicama i primanjima. Na različite načine pokušavaju im pokazati da mogu sanjati i nadati se boljem sutra.
Marin Miletić, voditelj Zdruga katoličkih skauta ispričao je za Anadolu Agency (AA) da je stalno u kontaktu s tom djecom.
“To su naši prijatelji. To je najveće blago što nam se ta djeca javljaju, pitaju je li dolaze i ovog ljeta kod nas na more. Ovo je deveta godina. Dakle, devet godina u kontinuitetu organiziramo dolazak za djecu Srebrenice u naš grad. Otprilike 11-12 dana, kako koje godine. Nudimo im pregršt mora, druženje, a onda i ono što će oni nositi u svojim srcima, a to je da shvate jer im mi stalno govorimo da nijedan čovjek nije mogao utjecati kakav će doći na ovaj svijet i niko nije mogao reći svojoj mami: Ja ću doći kao Hrvat, ja kao Srbin, Austrijanac, Nijemac”, ističe Miletić za AA.
Kako kaže, svaki narod, barem treba ako to nije, biti jednak, ako ne u očima ljudi onda u očima Boga.
“Mi kao Hrvati, katolici ne gledamo nekoga tko je on, nego kakav je čovjek. Presretni smo da evo već devet godina zaredom primamo djecu Srebrenice u naš zaljev, naš Kvarner i to ćemo činiti i ove godine”, kazao je Miletić.
Podsjetio je na riječi pape Ivana Pavla II koji je rekao da je smisao religije da na zemlju donosi mir, radost i ljubav. Mišljenja je da u svim branšama, strukturama imate ovakvih i onakvih ljudi.
“Ja bih htio da uvijek u ljudima gledamo dobro i da iz njih izvlačimo dobro. Mi želimo pokazati da ne smijemo biti bezosjećajni i brinuti samo za nekog ko je u našem dvorištu, nego da smo svi stanovnici zemlje na kojoj živimo i ako nekome možemo barem malo uljepšati njegov život, da to učinimo”, istakao je Miletić.
Međutim, naglašava da je bilo i prijatelja koji su mu govorili: “Marine, nije to dobro. Dovučeš djecu iz neimaštine, bijede, problema na svjetla pozornice. U 12 dana sve im pružite, uživaju i onda ih vratite.”
“Dva dana nisam znao šta mu reći i onda sam ga zvao i rekao: ‘Znaš koji je smisao našeg života? Da sanjamo. Dok čovjek sanja, dok ima razloge da sanja'”, poručio je Miletić.
“To mi dajemo toj djeci Srebrenice. Mi dajemo nadu da se čovjek bez obzira na kožu i vjeru može voljeti, da čovjek bez obzira u kakvoj močvari i glibu bio može iz nje izaći i uspjeti”, naglasio je Miletić.
Govoreći o tome zašto su se odlučili baš za djecu Srebrenice, Miletić kaže da su odabrali njih, jer su baš oni jako puno trpjeli.
“Mi u Hrvatskoj smo imali nekoliko gradova. Imali smo Vukovar koji je jako puno trpio. Imali smo Gospić. Neke gradove na jugu, poput Dubrovnika, ali iako su strahote svugdje užasne bile, nijedan grad nije trpio kao Srebrenica. Kada smo razmišljali kako pomoći našim susjedima, gdje su oni najviše pretrpjeli, samo nam je jedna riječ, samo jedan grad nam je dolazio u srce i misli, a to je Srebrenica”, poručio je Miletić.