Bojana Danilović (28) ima jedinstven pogled na svijet. Da bi saznala šta piše u današnjim novinama, ona ih prvo mora okrenuti za 180 stepeni. Tek onda počinje da čita, iz donjeg desnog ugla, zdesna nalijevo, sve do vrha stranice. Isto tako i piše, ređa “naglavačke” okrenuta slova i riječi – od dna sve do vrha papira.
Šarmantna Užičanka jedina na planeti ima ovako specifičan poremećaj prostorne orijentacije. Profesori sa Harwarda bave se još od 2003. godine istraživanjem njenog fenomena, a ova službenica opštinske administracije strpljivo iščekuje njihovo naučno objašnjenje.
“Pisali su domaći i strani mediji o meni svašta, od toga da baš sve vidim naopako, do komične tvrdnje da mi je mozak okrenut “naglavačke” – kaže Bojana kroz smijeh, riješena da objasni kako zaista izgleda njen pogled na svijet. – Ispisan tekst ja zaista vidim “naopako”, pa moram da okrenem papir da bih čitala. Kada pišem, to jedino mogu odozdo nagore, s lijeva na desno prema vrhu lista papira. Međutim, televizijsku sliku vidim kao i drugi, jedino što je percepcija titlova, prevoda u donjem dijelu ekrana, “naopaka”. Na sreću, dobro znam engleski jezik, pa ne moram da čitam…
Kada su se reporteri “Novosti” ispred užičke Gradske kuće uvjerili da Bojana lijepu građevinu vidi baš kako su arhitekte zdanja htjele, i da se ulica u njenim očima nije podigla nebu pod oblake načičkana automobilima koji jure na točkovima okrenutim ka oblacima, priča je postala ozbiljnija.
U Bojaninom slučaju, poremećaj percepcije je selektivan, a sve je počelo njenim rođenjem: izašla je iz majčinog stomaka u svijet naopako, nogama, u osmom mjesecu trudnoće.
Kao beba, nije “htjela” da puzi unaprijed. Kada je prohodala, učinila je to sigurnim korakom – unazad!
Uslijedili su testovi: utvrđeno je da je Bojana dijete natprosječne inteligencije.
Ova činjenica nije djevojčicu poštedela problema, a najveći su se javili u uzrastu kada je na red došlo učenje čitanja i pisanja. Bojana je “propisala” – “naopačke”.
Do danas, na “obrnutu” percepciju prilikom pisanja i čitanja Bojana je navikla, a najveću glavobolju i dalje joj zadaje orijentacija u prostoru, naročito kada se nađe van Užica koje poznaje kao svoj džep, kada je u drugim gradovima.
– Možete samo da zamislite koliko se veliki problem našao ispred mene i mojih roditelja. Dešavalo se da nastavnici, kada vide da je papir ispred mene okrenut naopako, pomisle da je riječ o pokušaju prepisivanja.
Godine se prošle, dok su se svi navikli na jednu činjenicu, da se moja percepcija razlikuje od uobičajene – dodala je Bojana.
– Još 2003. godine naučnici sa Harwarda saznali su za moj slučaj, ispostavilo se da je ovaj fenomen registrovan prvi put krajem 19. ili početkom 20. vijeka, ali i to da sam ja jedina osoba na planeti koju su uspjeli da pronađu, da bi započeli istraživanja.
Bojanu je 2003. godine otkrila profesorica psihologije, tada šefica katedre na Harwardu, Danica Mijović. Od tada do danas, Bojana je na Harwardu, kao i u institutu MIT, prošla kroz desetine testova, snimanja na skenerima i magnetnim rezonancama, sa njom su radili najugledniji profesori, akademici, čak i nobelovci… Šta su zaključili?
– Prije decenije mi je rečeno da će istraživanja trajati godinama i da je nemoguće brzo doći do precizne, naučne istine, za kratko vrijeme. To je razumljivo, a kada i ako bude otkriven tačan uzrok mog stanja, sve će to biti objavljeno – govori Bojana i nakratko prekida razgovor da bi odgovorila na SMS poruku.
Užičanka o čijem su pogledu na sviet izvještavali mediji iz Japana, Australije, Amerike… uzima mobilni telefon, da na poruku odgovori. Okreće telefon naopako, da slova na tastaturi budu kako treba…
(Novosti.rs)