Nakon 25 godina rada u Austriji, ona se našla pred ogromnim, egzistencijalnim problemom: nakon što je drugi poslodavac preuzeo radnu jedinicu gdje je radila, više ne može da ostane na poslu, bez dokaza o praski u BiH.
Sama za sebe kaže da je borac, ali njena pobjeda sada djeluje daleko – bar do Bosne i Hercegovine, gdje ova fizioterapeutkinja mora da prođe obaveznu praksu da bi nastavila da radi u Austriji.
Ova žena, koja je željela ostati anonimna, kaže da je završila srednju medicinsku školu, smjer fizioterapeut, a nakon što je maturirala, morala je pobjeći iz BiH, jer je rat bio u toku. Ona dodaje da neka njena dokumenta zaista nedostaju, jer je škola bombardovana, prenose Nezavisne novine.
Danas, nakon 25 godina rada u Austriji, ona se našla pred ogromnim, egzistencijalnim problemom: nakon što je drugi poslodavac preuzeo radnu jedinicu gdje je radila, više ne može da ostane na poslu, bez dokaza o praski u BiH.
Inače, njeni počeci u Austriji bili su više nego teški: “Sama sam učila njemački, nisam imala nikakvu finansijsku podršku”, prisjeća se ona.
Konačno, uspjela je dobiti posao u klinici u Donjoj Austriji. Tokom probnog rada dolazili su iz inspekcije rada, ali tada niko, ništa nije spomenuo u vezi njene diplome.
Kasnije prelazi da radi u kliniku u Judenburgu, gdje nije imala problema, sve do prošle godine. Ali, tada je došao novi poslodavac, nova uprava i nastali su i problemi.
Naime, ispostavilo se da njena diploma nije nostrifikovana. Nakon što je dokumenta poslala Univerzitetu u Gracu, njena nostrifikacije je odbijena, ali su joj ponudili da se upiše na njihove studije.
Navodno, nostrifikacija je odbijena, tj. nije moguća bez dokaza o šestomjesečnoj praksi u BiH, gdje je i završila školu. Međutim, tu je sada i drugi problem – ona sad više ne može na praksu u BiH, jer je, u međuvremenu, postala austrijski državljanin.