Mediji prenose ne samo vijesti o stanju trofejnog sportiste, koje je stabilno, već i pokušavaju da objkasne šta se poslije povrede dešava i kako teče proces oporavka legendarnog Nijemca, koji se nalazi na klinici u Grenoblu.
Kritično stanje u kom se poslije povreda zadobijenih prilikom pada na skijanju u Francuskoj nalazi sedmostruki šampion Formule 1 Nijemac Mihael Schumacher glavna je tema sportskih strana svih svjetskih medija.
Doktor Branko Malojčić, neurolog kaže da je Šumaheru obavljena tzv. dekompresijska kraniotomija.
“To je operacija kojom se uklanja gotovo polovina lobanje kako bi se otečeni mozak imao gdje širiti, da ne bi došlo do povećanja pritiska u glavi. Jer, u trenutku kad pritisak u glavi postane veći od krvnog, mozak ostaje bez nužnog dotoka krvi. Takvo se stanje može održavati mjesecima dok pacijent ne postane dovoljno stabilan da mu se zatvori lobanja”, kaže Malojčić i nastavlja:
“Iz informacija koje su dali francuski ljekari i prema toku bolesti mogli bismo reći da se radi ili o subduralnom ili o epiduralnom hematomu. Subduralni hematom stvara se između mozga i moždanih ovojnica, a epiduralni između lobanje i moždanih ovojnica. Epiduralni je opasniji jer jako puno krvi može isteći u kratkom vremenu. Može li se izvući? Mislim da bi mogao jer je vrhunski sportista u mlađoj životnoj dobi i njegovo srce bi, uz vrhunsko liječenje, moglo izdržati takav stres”, smatra neurolog Malojčić.
Ana Jurin, specijalista anesteziologije, reanimatologije i intenzivnog liječenja u bolnici u Čakovcu ističe.
“Pacijent je, uz ostatak tima, u rukama anesteziologa. Stavljen je na barbiturate – lijekove koji održavaju vještačku komu. Tom komom smanjuje se metabolizam mozga, mozgu tada treba manje energije i lakše se oporavlja”, kaže Jurin.
Bolesnik se, nastavlja anesteziolog, održava u hipotermiji, što znači da mu se temperatura tijela s normalnih 36, 37 stepena Celzijusovih spušta na 34, a sve kako bi se smanjila potreba za energijom u mozgu. Istovremeno, prate se svi parametri životnih funkcija.
“Pacijent je u intenzivnoj jedinici i anesteziolozi su 24 sata uz njega. Kontroliše se krvni pritisak frekvencija srca, frekvencija disanja i zasićenost krvi kiseonikom. Ekstrakcija kiseonika u tkivima, posebno u mozgu, otkriva stanje u kojem je pacijent. Ako je, recimou mozak ušlo 98 posto kisika, a izašlo 92 posto, znači da ga mozak nije koristio i da je blizu beživotnom stanju. Ulaz kiseonika prati se iz arterijske krvne slike, a izlaz iz venske, prije svega iz sabirne vene iz mozga – objašnjava sagovornica.
Indukovana koma, nastavlja anesteziologinja, održava se tri do pet dana, a nakon toga se napravi tzv. dijagnostički prozor.
“Ne daju se lekovi koji su održavali indukovanu komu da se vidi kakvo je stanje svesti. Zavisno od dobijenoj slici, nastavlja se s procedurom, većom ili manjom dozom lekova. Čeka se da pacijent počne reagovati na nadražaje.
Mozak je najosjetljiviji organ. Naime, kad se čovek bilo gde drugdje udari, oteklina se ima gdje širiti. Mozak je u koštanoj kutiji i ako otekne, nema se gde širiti. Nigde u medicini dva i dva nije četiri, ishod mnogih povreda nezahvalno je prognozirati, a kod mozga pogotovo”, zaključuje doktorka Jurin.
(Jutarnji.hr)