– Od 60 do 80% populacije mora biti imuno, kako se virus ne bi širio dalje. Ako se virus vrati, nećemo nikad više ovako iznova. Nije nam više nov virus, navikavamo se na njega – kaže doktorica Darija Kisić-Tepavčević, epidemiologinja i zamjenica direktora Instituta za javno zdravlje Srbije “Dr. Milan Jovanović Batut”
Tu sam rođena,tako će i ostati. Je li Vam se nešto ružno desilo na početku rata,kada ste mladi morali napustiti grad? Ne,nemojte ovu vrstu pitanja. Ne želim da pričam o privatnom životu.
Ali, pričali ste o tome u Beogradu! Pričamo o virusu: Virus neće trajati vječno, pokušavamo nadmudriti virus i povećati kolektivni imunitet,samo je pitanje u kojem momentu će se to desiti. Ne znamo tačno kad će stati pandemija, ali pri kraju smo.
Nadamo se da će vremenske prilike s visokim temperaturama pomoći u tome. Nisu velike šanse za to, ali nije isključena opcija. Virus će se ponovo pojaviti na jesen, ako uspije preživjeti visoke temeprature. Tokom ovog mjeseca imat ćemo značajne brojeve oboljelih. Imamo 145 ljudi na respiratoru, u teškom su stanju, životi su im ugroženi. Već od idućeg mjeseca imat ćemo kontinuirani pad broja oboljelih. Kako mi jačamo, tako virus slabi.
Jedino u našem organizmu ovaj virus može ostati i umnožavati se i kao takav preći na drugu osjetljivu osobu. Ukoliko virus uđe u organizam osobe koja ima imunitet, to je za njega najnepovoljnija životna sredina i čim se nađe tu, on postepeno slabi, kad pređe na drugu osobu koja ima imunitet, još više slabi i onda više ne može opstati. Od 60 do 80% populacije mora biti imuno, kako se virus ne bi širio dalje. Ako se virus vrati, nećemo nikad više ovako iznova. Nije nam više nov virus, navikavamo se na njega.
Do jeseni ćemo imati odgovarajući stepen kolektivnog imuniteta. Navići ćemo se na njega kao na gripu, samo što kod gripe imamo vakcinu, a kod Korone još uvijek nije izgledna. Ne znamo kako je bilo prije 100 godina, ko zna jel’ sad najgore. Zaboravili smo šta su zarazne bolesti. Sad nam se kao podrazumijeva da ih nemamo. Osnovnu preventivnu mjeru pranja ruku i socijalne distance, ljudi nisu shvatali ozbiljno.
Nije više samo pitanje epidemiologije. U mnogo razvijenijim zemljama s razvijenim zdravstvenim sistemima dešavali su se kolapsi, to se svima može desiti. Mislim da je efikasno ovo što radimo. Može se desiti da trenutak nepažnje može ponovo dovesti do vrtoglavog skoka. Sve sigurniji smo da se takva vrsta scenarija neće desiti.
Osoba koja je preležala infekciju stvorila je odbrambrena antitijela, i u svojoj krvi ima antitijela na ovaj virus, uzima im se krvna plazma s tim antitijelima, i tim serumom postoji mogućnost preventivnog djelovanja, a druga varijanta je da se da osobama koje su već zaražene. Može se koristiti kod osoba za koje se zna da su bile izložene i imale kontakt sa zaraženim osobama. Stručnjaci nemaju vremena posvetiti se istraživanju, početni rezultati su pokazali da je populaciji koja nema BCG vakcinu veća mogućnost umiranja.
Ova vakcina se koristi čak za liječenje karcinoma mokračne bešike.
Epidemija ne predstavlja veliki broj u kratkom vremenskom periodu, već neuobičajeno veliki broj oboljelih u kratkom vremenskom periodu. Prijavljujemo epidemiju kada je broj oboljelih veći od 1000 u kratkom periodu. Ovaj virus se brzo širio, kad se tek javio u Kini mislili smo da se ne prenosi na čovjeka na čovjeka, a onda smo vidjeli da nije tako teško, a potom i njegovu brzu zaraznost; da jedna osoba može prenijeti na više osoba, pa smo virus poredili s gripom, ali nije tako.
Ako nam se bude javljao iz sezone u sezone, znat ćemo šta nam je uobičajeno za ovaj virus. Ako naviknemo živjeti s njim i za ovaj virus ćemo imati određeni broj kategorija za koje je normalno da se javljaju. Pandemiju smo imali i 2009. godine, isti scenario kada se novi virus javi.