Radovan Višković, predsjednik Vlade Republike Srpske, prije dva dana, 4. maja, poslao je generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija Antoniu Guterresu, novi, 27. po redu izvještaj Vlade RS u kojem se iznose mišljenja, analize i stavovi Vlada RS u aktuelnim prilikama u Bosni i Hercegovini.
Višković piše da ovaj opsežan izvještaj na 40-ak strana šalje Guterresu „sa ciljem da pomogne Savjetu bezbjednosti na predstojećoj sjednici Savjeta bezbjednosti“. Ovaj izvještaj stiže, dakle sedam dana prije nego što je planirano da se Vijeću sigurnostu UN.a obrati Chistian Schmidt, visoki predstavnik u BiH, u svom redovnom polugodišnjem izvještaju planiranom za 11. maj.
Budući da su mediji već objavili najznačajnije akcente iz Schmidtovog izvještaja, kao i burne reakcije Milorada Dodika na ocjene iznesene u njemu, pogledajmo kako na na iste probleme gleda i kojim se argumentima služi Vlada Republike Srpske.
INZKO ZAKUHAO, SCHMIDT NASTAVIO
Prvo poglavlje Izvještaja Vlade RS upućenog Savjet u bezbjednosti UN počinje kontatacijom da je „Poštivanje Daytonskog sporazuma presudno za stabilizaciju i uspjeh BiH“, kao i da „Republika Srpska u potpunosti poštuje i pridržava se Daytonskog sporazuma“. U Izvještaju se ponavljaju manje-više poznate floskule koje posljednjih mjeseci i godina redovno koriste zvaničnici entiteta RS, poput fraze da „Republika Srpska ni na koji način ne želi da ospori suverenitet, ili teritorijalni integritet BiH“. U isti poznati narativni repertoar spada i tvrdnja iz Izvještaja da „Republika Srpska nema apsolutno nikakakv plan da krene putem odscjepljenja od BiH, bilo de jure, ili de facto“.
Takve optužbe na račun RS, stoji ui Izveštaju iznose „neodgovorni zvaničnici u Sarajevu i u pojedinim stranim prijestonicama (koji) neprestano plasiraju apsurdne, zapaljive optužbe, prema kojima se svaki pokušaj Republike Srpske da ostvari svoja legitimna prava mora posmatrati kao korak ka secesiji“.
Lajt motiv koji se provlači kroz sva poglavlja Izvještaja Vlade RS jeste da „uzrok poltičke disfunkcionalnosti BiH nije dejtonska formula, već oni koji tu formulu ruše“. A rušitelje „dejtonske formule“ se svrstava u dvije grupe: Ured Viskog predstavnika u BiH i „političko-muslimansko Sarajevo. Gavni krivac, prema Izvještaju, za sadašnuju političku krizu u BiH je bivši visoki predstavnik Valentin Inzko, „koji je napuštajući funkciju prošle godine nezakonito donio dekret kojim se kriminalizuje izražavanje određenih mišljenja o ratu u BiH iz devedesetih godina“. (Tako se eufemistički naziva negiranje genocida počinjenog u Srebrenici).
Ništa bolje u Izvještaju Vlade RS nije prošao ni Inzkov nasljednik Christian Schmidt, koji „nije izvukao nikakvu pouku iz meteža koji je Inzko izazvao“.
„ISLAMSKA DEKLARACIJA“- TRAJNA INSPIRACIJA
Naglašava se da ovakvo mišljenje Vlade i drugih institucija nije usamljeno i navodi nekoliko stranih diplomata (Carl Bildt), novinara (Michael Martens) koji su posljednjih mjeseci i godina kritizirali rad OHR-a u BiH. Ocjene iz Izvještaja Vlade RS potpuno su komplementarne sa tvrdnjom Zorana Milanovića, predsjednika Hrvatske. Milanović, također, misli „da Dejtonski sporazum nije propao, nego se ne poštuje, krši ga se. Kada bi se poštovao, bilo bi sve u redu“.
A ko krši Dejtonski sporazum, i tu se manje-više poklapaju mišljenja Vlade RS i hrvatskog predsjednika Milanovića. To su, pored OHR-a, „muslimanske stranke predvođene islamističkom SDA“. One „krše vladavinu prava i izazivaju nestabilnost sve intenzivnijim djelovanje na razgradnji ustavnog poretka ustanovljenog Dejtonskim sporazumom u cilju uspostavljanje totalne bošnjačke dominacije“. A, uprvo je bošnjačka dominacija, tvrdi se, „cilj SDA od njenog osnivanja“.
Izvještaj se poziva na „Islamsku deklaraciju“ Alije Izetbegovića, osnivača SDA, u kojoj se otvoreno kaže: „Nema mira ni koegzistencije između islamske vjere i neislamskih društvenih i političkih institucija“.
Osvrćući se na „situaciju u Ukrajini“, kako se u Izvještaju naziva agresija Rsije na tu zemlju, autori tvrde da „bošnjačke stranke u BiH, predvođene islamističkom SDA, sa svojim stranim pomagačima pokušavaju da iskoriste situaciju u Ukrajini da sprovedu svoj plan za BiH tvrdnjom da su nedavni koraci Republike Srpske ka vraćanju njenih ustavnih nadležnosti pod uticajem predsjednika Rusije“. Vlada RS te tvrdnje naziva „čistom fantazijom“, jer, pišu , „rukovodstvo RS i njene insitucije ne služe Rusiji ni bilo kojoj drugoj stranoj sili, već isključivo svojim građanima“.
U svom Izvještaju Vijeću sigurrnost UN-a Vlada RS se osvrnulo i na krizu unutar Federacije BiH uzrokovanu promjenama Izbornog zakona. Tvrdi se da je „odbacivanje svih nastojanja da se dođe do izborne reforme predstavlja namjerno obespravljivanje Hrvata i namjerno odbacivanje, od strane SDA, samih principa koji su u samoj osnovi Dejtonskog sporazuma“. Nepopustljivost SDA je, tvrdi se, „navela je hrvatske stranke da razmotre mogućnost bojkota predstojećih izbora. Nakon što je SDA izazvala neuspjeh pregovora o izbornoj reformi u martu 2022.godine Dragan Čović je rekao da sada nema uslova za održavanje izbora u BiH“. Citiraju se i riječi Zorana Milanovića koji je, također, ocijenio da ukoliko se ne promijeni Izborni zakon u BiH da će „učiniti sve da se izbori u BiH 2002 godine ne održe“.
U nekoliko navrata Izvještaj Vlade RS se vraća na politiku Stranke demokratske akcije i njenog lidera Bakira Izetbegovića za kojeg se tvrdi da je „naslijedio ekstremističke stavove svoga oca, koji su sve, samo ne pacifistički“. Podsjeća se da je mlađi Izetbegović u oktobru prošle godine izjavio: „Moramo biri spremni na rat“ i dodao: „ako ljudi hoće da žive, moraju biti spremni i da umru, ako žele mir, moraju biti spremni na rat“.
Vlada Republike Srpske u svom Izvještaju ukazuje Vijeću sigurnosti UN na „antidejtonsko ponašanje“ i drugih političkih ličnosti i javnih aktera iz Sarajeva. Ističu ministricu vanjskih poslova Biseru Turković koju optužuju da djeluje samostalno i mimo odluka Predsjendištva BiH. Kao primjer se navodi njena posjeta Iranu gdje se „sastala sa tvrdolinijaškim predsjednikom Irana uprkos tome što je opšte poznato da mu se na teret stavlja uloga u masovnim pogubljenjima političkih zatvorenika osamdesetih godina prošlog vijeka“.
IMA I RAZUMNIH MUSLIMANA, POPUT RADONČIĆA
Za „soliranje“ Vlada RS optužuje i Željka Komšića, člana Predsjedništva BiH. Navodi se da je on „lažno tvrdeći da govori u ime BiH održao govor pred Generalnom Skupštinom UN-a, bez ovlašćenja Predsjedništva BiH i tom prilikom iznio svoje lične stavove“.
Stranka demokratske akcije je, tvrdi se u Izvještaju Vlade RS, stavila pod kontrolu i Centralnu izbornu komisiju BiH. To je, navode, „izazvalo osude ne samo srpskih i hrvatskih stranaka, nego čak i vodeće bošnjačke stranke SBB“. Citiraju se riječi Fahrudina Radončića, lidera SBB-a i bivšeg ministra sigurnosti BiH koji je povodom izbora novih članova CIK-a BiH u martu 2020. rekao: „Dok mi trošimo svoje zdravlje i posljednje atome sange da pomognemo građanima u migrantskoj krizi, korona pandemiji i na drugim poljima, oni već planiraju kako da kompromitiraju izborni proces i izvrgnu volju građana“.
Stranka demokratske akcije je, tvrdi se u Izvještaju, „protivpravno preuzela ključne pravosudne funkcije“. To se ilustrira smjenom Gordane Tadić, Glavne tužiteljice Tužiteljstva BiH „na osnovu lažnih navoda o „nemaru“…Sve i jedan Srbin i Hrvat u VSTV-u glasali su protiv smjene, ali su ih nadglasali bošnjački članovi VSTV-a“. Citiraju se riječi Bariše Čolaka, nekadašnjeg ministra pravde BiH, koji je kazao da su SDA i „političko Sarajevo“ „uspostavili kontrolu nad VSTV, a ni to im nije bilo dovoljno, pa su pored kontrole Suda BiH, preuzeli i kontrolu nad Tužiteljstvom BiH“.
Izvještaj Vlade RS upućen Vijeću sigurnosti UN-a završava se zaključkom koji sugerira da je sve što su vlasti i lideri ovog entiteta poduzimali u prethodnom periodu bilo defanzivnog karaktera i dešavalo se kao reakcija na poteze „političkog Sarajeva“.
„S obzirom na uporne i agresivne postupke SDA na demontaži dejtonske ustavne strukture kako bi SDA stekla dominaciju nad svim funkcijama vlasti u BiH, nastojanje Republike Srpske da povrati neke od ustavnih nadležnosti koje joj pripadaju za koje je ranije dogovoreno da se povjere nivou BiH, nije ništa drugo do čin borbe za opstanak, a ne čin secesije“, piše na kraju 27-og po redu Izvještaja Vlade RS Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih naroda.
