Kako kaže sva teoretska i praktična znanja stečena kroz vlastiti projekat biće joj dragocjena u odbrani diplomskog rada.
Ena Zolić je dokaz da postoji bosanski san koji mladi mogu pokušati ostvariti i u svojoj zemlji. Ena je rođena u Stuttgartu i studentica je završne godine Poljoprivrednog fakulteta.
Svoj san je ispunila tako što je podigla plantažu lješnjaka u Gati, kod Bihaća, rodnom selu svojih roditelja.
“Za svoj diplomski rad odabrala sam upravo temu koja je vezana za uzgoj ovog orašastog voća, ali u vezi s toga gajim i mnogo veće ambicije,” kazala je Zolićeva za Nezavisne novine.
“Prije godinu dana podigla sam zasade lješnjaka na površini od oko pet dunuma, na imanju koje su naslijedili moji roditelji i posadila 250 sadnica. Kvalitet zemljišta testirali smo u Njemačkoj i potvrđeno je da se radi o plodnoj zemlji koja je idealna za uzgoj ovakvih kultura uz vrlo mala ulaganja”, priča Zolićeva.
Prema njenim riječima, sva teoretska i praktična znanja stečena kroz vlastiti projekat biće joj dragocjena u odbrani diplomskog rada.
“Kada sam na fakultetu iznijela ovu ideju, dobila sam punu podršku od mentora i ostalih. Njima se ova tema mnogo svidjela i već sam dobila ponudu da se nakon diplomskog rada upišem na magisterij”, kaže ova studentica.
Međutim, uporedo sa stručnim usavršavanjem planira napraviti biznis s uzgojem lješnjaka i kaže da su plodovi te kulture veoma traženi na tržištu.
“Ustanovila sam da se u BiH proizvodi samo oko 10 posto lješnjaka koji se prodaju na domaćem tržištu, što znači da se 90 posto uvozi po dosta visokoj cijeni. Trenutno im je cijena na svjetskom tržištu oko sedam eura”, priča Zolićeva.
Ističe da na ovim prostorima postoje svi potrebni preduslovi za uzgoj lješnjaka, kao što je kvalitetno zemljište, a klima i nadmorska visina su također odgovarajući.
Dodaje da je razgovarala sa nekim proizvođačima koji već imaju pozitivna iskustva u ovoj vrsti proizvodnje te je ustanovila da na svjetskom tržištu proizvođači imaju stalnu potražnju za lješnjacima.
“Sadnicama će trebati tri do četiri godine kako bi dale prve plodove. Ako sve bude teklo po planu, zasadiću još pet dunuma”, kaže ona.
Dodaje da u svemu ima veliku podršku porodice i da je mnogo putovala i vidjela mnogo lijepih mjesta.
“Ipak, nigdje nije tako lijepo kao ovdje, kod kuće. Imamo idealne prirodne uslove za razvoj poljoprivrede, ali nam nedostaju bolja organizacija i stručnjaci. Vidjela sam kako se poljoprivreda organizuje u Njemačkoj, a kako ovdje kod nas, i mislim da znam šta treba promijeniti”, kaže Zolićeva.
Na kraju ističe da je spremna vlastite kapacitete u budućnosti staviti na raspolaganje u cilju razvoja poljoprivredne proizvodnje na ovim prostorima.
Enina majka Jasminka Zolić je u ranijim istupima za medije kazala da porodicu nije iznenadila njena odluka da se vrati u BiH. Priča da je godinama svaki njen povratak u Njemačku bio propraćen suzama.