Hrvatsko izdanje magazine Forbes pokušalo je u svom najnovijem izdanju da po uzoru na svjetske rang liste poreda i najbogatije ljude u regiji, ali sa polovičnim uspjehom. Krivci nisu novinari hrvatskog Forbesa, već jednostavna činjenica da nema dostupnih pouzdanih podataka na osnovu kojih bi se mogla utvrditi realna vrijednost domaćih kompanija i bogatstvo njihovih vlasnika.
Za najbogatije ljude u svijetu izračunati njihovo bogatstvo je relativno jednostavno, zna se tačno koliko dionica u Microsoftu ima Bill Gates i isto tako se u svakom momentu zna kolika je trenutna tržišna vrijednost jedne dionice kao i vrijednost čitave firme, piše Žurnal.info.
U regiji, situacija je znatno komplikovanija. Većina domaćih tajkuna vlasnici su kompanija koje su registrovane kao d.o.o. a po zakonu takve kompanije nisu dužne objavljivati svoje finansijske izvještaje ,što znači da je gotovo nemoguće utvrditi koliko realno vrijede takve firme.
Rangirati bogatstvo tajkuna na osnovu podataka o ukupnom prihodu, ako su eventualno ti podaci i dostupni, i nije pouzdan kriterij, jer recimo promet od 100 miliona maraka ne znači puno ako su u isto vrijeme troškovi 105 miliona maraka.
Iskazana dobit također je nepouzdan kriterij kada se radi o stvarnoj vrijednosti kompanije, jer većina domaćih biznismena pati od urođene skromnosti pa im iskazivanje velike dobiti nije životni prioritet.
Problem sa nedostatkom finansijskih izvještaja i realne procjene vrijednosti kompanija, naročito dolazi do izražaja u BiH i Srbiji.
Tako su po Forbesovoj listi najbogatiji pojedinci u BiH, Nijaz Hastor, Nihad Imamović, Izudin Ahmetlić, vlasnik Hifa-oil iz Tešnja, Mirko Grbešić, vlasnik kompanije Mepas iz Širokog Brijega te niza kompanija u Hrvatskoj, Pero Gudelj, vlasnik viteškog FIS-a, Selver Oruč, vlasnik sarajevske trgovačke kompanije Robot, Ramiz Operta, vlasnik kompanije BBM, Mujo i Hilmo Selimović, vlasnici brojnih kompanija u BiH, Sarajevske pivare, MIMS-a, Oslobođenja i niza drugih. Tu je i Stipan Vranješ, vlasnik kompanije Grafotisak iz Gruda, koji svoje kompanije ima i u Hrvatskoj i BiH.
Da li su to zaista i najbogatiji pojedinci u BiH, drugo je pitanje. Možda jesu a možda i nisu, jer ni kolege iz hrvatskog Forbesa nisu uspjele izaći sa procjenom koliko je svaki od ovih biznismena ukupno “težak”, kada se uračunaju vrijednost svih njihovih kompanija kako u BiH tako i inostranstvu, piše Žurnal.info.
Kao jedini pokazatelj na koji su se mogli osloniti, u Forbesu su koristili rang listu sarajevskih Poslovnih novina za 2011. godinu, gdje su domaće kompanije rangirane po visini prihoda, dobiti, investicija.
Ali čitava ova lista Poslovnih novina bazirana je na dobrovoljnosti, jer su uvrštene samo kompanije koje su same dobrovoljno dostavile tražene podatke, što ostavlja prostor pojedinim vlasnicima kompanija da sačuvaju svoju anonimnost.
Osim toga sami podaci o prometu i dobiti ne daju niti pouzdan odgovorna pitanje kolika je realna vrijednost svake od uvrštenih kompanija te koliko su zaista bogati njihovi vlasnici.
Čak i kada se radi o domaćim kompanijama koje kotiraju na berzama u Sarajevu i Banja Luci, zbog simboličnih prometa i hroničnog nedostatka likvidnosti, tržišna vrijednost ovih kompanija i nije nužno pokazatelj njihove realne vrijednosti, što “vaganje” domaćih biznismena čini još komplikovanijim.
Izvor: Zurnal.info