I dok se političari u državi ne libe, ponovo sami sebi povećati platu koja je ionako najveća u regiji, a građanima davati tek kojekakve jednokratne pomoći od kojih se mogu kupiti, primjera radi, samo pelene i prašak za veš, onda nije ni čudo što su primorani često se odreći i onog najvrjednijeg da bi preživjeli.
Centralna banka Bosne i Hercegovine nedavno je prodala tonu zlata sve kako bi se sačuvala monetarna stabilnost zemlje. Inače, sve veći iznos potrošačke korpe, doveli su do situacije da građani prodaju zlato kako bi preživjeli.
Već neko vrijeme cijene zlata u Bosni i Hercegovini su iste, pa tako gram zlata košta 140 KM dok se otkupna cijena lomljenog 14 karatnog zlata kreće oko 52 KM, javlja BHRT.
Odluka Centralne banke da proda tonu zlata što je oko trećine ukupne količine zlata koje Bosna i Hercegovina ima, za mnoge ekonomiste je brzopleta i dugoročno gledano pogrešna.
– Većina Centralnih banaka ozbiljnih država je kupovala i povećavala zalihe zlata i kako idemo ka recesiji vrlo je logično očekivati da će vrijednost zlata ponovo rasti – moje mišljenje je da je taj potez vjerovatno učinjen s jedne strane u pogrešnoj procjeni da će se pad vrijednosti zlata nastaviti a s druge strane zbog nekih drugih ulaganja lošijih zbog kojih imamo lošije rezultate poslovanja CB pa da se na ovaj način pokuša ostvariti privremena zarada, tvrdi ekonomista Igor Gavran.
Dok mnogi postavljaju pitanje da li je pametnije uložiti novac u zlato, nekretnine i štedne račune, većina građana Bosne i Hercegovine je u situaciji da ne može osigurati egzistenciju, pa su onda primorani prodavati porodično zlato kako bi kupili hranu ili platili režije.
Nažalost, posljednjih mjeseci ova pojava je postala sve učestalija.
– Jer u ovom istom periodu kada su građani u najtežoj situaciji mi zapravo imamo pohvale iz UIO-a o rekordnim prihodima. Dakle novca ima, tvrdi Gavran.
Sociolozi su jasni – prodaja zlata samo da bi se preživjelo je zapravo indikator sve lošijeg stanja društva, pojedinca i životnog standarda u cjelini.
– Ta prodaja zlata iz ugla pojedinca je osjetljiva zato što ljudi ne prodaju neko zlato koje je tržišno. Oni prodaju nakit koji ima simboliku i neku vrijednost, što je ozbiljan indikator siromaštva koji mi jako uspješno prikrivamo, kaže sociolog Drago Vuković.
I dok se političari u državi ne libe, ponovo sami sebi povećati platu koja je ionako najveća u regiji, a građanima davati tek kojekakve jednokratne pomoći od kojih se mogu kupiti, primjera radi, samo pelene i prašak za veš, onda nije ni čudo što su primorani često se odreći i onog najvrjednijeg da bi preživjeli.
Dokle seže granica preživljavanja u Bosni i Hercegovini?