Obzirom na Vašu izjavu od 11. marta 2021. godine, objavljenu na zvaničnoj web stranici „NVO Hrvatski narodni sabor BiH“, pod naslovom „Stavovi gosp. Palmera i legitimnih hrvatskih predstavnika su savršeno komplementarni“, izražavam zabrinutost zbog tačnosti ove izjave sa Vašeg sastanka sa gospodinom Draganom Ćovićem, predsjednikom Hrvatske demokratske zajednice u Bosni i Hercegovini.
Posebno je zbunjujuća Vaša navodna podrška konceptu „legitimnih predstavnika“ bilo kojeg naroda u Bosni i Hercegovini, kao i Vaše navodno dijeljenje mišljenja da postoji „radikalni unitaristički narativ kao retrogradan pokušaj dominacije jednog naroda“ u našoj državi.
Dalje, zbunjen sam posljednjom rečenicom u ovoj izjavi: „Ključne sudske odluke u predmetima “Sejdić & Finci” i “Ljubić” sprječavaju dominaciju i jačaju temeljne konstitucionalne odrednice Ustava BiH – konstitutivnost tri naroda i legitimno predstavljanje uz omogućavanje svim stanovnicima BiH da se kandidiraju i mogu biti birani“.
Prije svega, uzimajući u obzir ulogu Vaše države u procesu sklapanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, siguran sam da ste svjesni činjenice da pojam „konstitutivnosti“ ne postoji u važećem Ustavu Bosne i Hercegovine, odnosno Aneksu IV Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. Na ovaj pojam jedino podsjeća sličan termin koji se navodi u preambuli Ustava Bosne i Hercegovine: „Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstituentni narodi (zajedno s Ostalima) i građani Bosne i Hercegovine utvrđuju da je Ustav Bosne i Hercegovine sljedeći … ”.
Na osnovu ove odredbe Ustava Bosne i Hercegovine, jasno je da su tri konstituentna (sastavna), a ne „konstitutivna“ naroda jednako odgovorna kao i Ostali i građani Bosne i Hercegovine u određivanju Ustava naše države, kao i u uživanju njihovih prava i obaveza koje on definiše. Svaka osoba koja je izabrana u bilo kojem demokratskom izbornom ciklusu od strane građana Bosne i Hercegovine je zaista legitimna.
Nažalost, Vaš sagovornik, gospodin Čović, iako nije jedini, tvrdi da Izborni zakon Bosne i Hercegovine treba promijeniti na način da se osigura da Hrvati glasaju isključivo za Hrvate, Bošnjaci za Bošnjake, a Srbi za Srbe. Tako će se osigurati da će izabrani zvaničnici biti „legitimni predstavnici konstitutivnih naroda“. Ne razumijem ovaj koncept, obzirom da on ne postoji u modernoj teoriji države i nije kao takav definisan u važećem Ustavu Bosne i Hercegovine, koji predviđa da se Evropska konvencija o ljudskim pravima i osnovnim slobodama primjenjuje direktno kao lex specialis koji prevladava nad svim ostalim zakonima u BiH.
Takozvano „legitimno predstavljanje“ podrazumijeva da građani ne bi trebali glasati za kandidate koje preferiraju na osnovu njihovih zasluga i političkih programa, već primarno na osnovu njihove etničke
pripadnosti, što je u suprotnosti sa Sejdić & Finci, Pilav, Zornić, Slaku, Pudarić i sličnim presudama Evropskog suda za ljudska prava. Ovakav koncept ograničava prava glasača i kandidata diskriminirajući i jedne i druge na bazi njihove etničke pripadnosti i adrese stanovanja.
Uvjeren sam da administracija Sjedinjenih Američkih Država zasigurno ne podržava ovakvu direktnu diskriminaciju bilo kojeg pojedinca u našoj državi ili ostatku svijeta. Prihvatanje ovakve diskriminatorne prakse je neprihvatljivo u Bosni i Hercegovini, kao i u drugim državama u svijetu koje nastoje da razviju demokratiju.
Budući da nije moguće provesti presudu Sejdić & Finci, a istovremeno osigurati takozvano „legitimno predstavljanje“ koje je tražio gospodin Čović i oni koji dijele njegov stav po ovom pitanju, zaista sumnjam da je Vaš ili stav State Department – a kompatibilan sa ponovljenim zahtjevima za „legitimnim predstavljanjem“.
Takođe, obzirom Bosna i Hercegovina nije ni monarhija ni (kon) federacija, u skladu sa članom 1. njenog važećeg Ustava, što znači da je zaista unitarna država, zašto gospodin Čović i neki drugi zvaničnici u našoj zemlji tvrde da je za Bosnu i Hercegovinu opasno da „postane unitarna država“, jer „unitarna znači totalitarna, radikalna i fundamentalistička država“. Sve lokalne samouprave u unitarnoj državi podređene su centralnoj vlasti, što je slučaj u Francuskoj, Velikoj Britaniji, Holandiji, Japanu, Poljskoj, Rumuniji, skandinavskim zemljama, Španiji itd. U Bosni i Hercegovini, na državnom nivou, zakoni se usvajaju širokim nacionalnim konsenzusom u Predstavničkom domu i Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Ustav Bosne i Hercegovine izričito definiše da su odluke Ustavnog suda konačne i obavezujuće za sve administrativne nivoe. Dva entiteta u Bosni i Hercegovini i Brčko distrikt Bosne i Hercegovine nisu njene federalne jedinice koje su odlučile ujediniti se i uspostaviti ovu državu. Sve ovo implicira da važeći Ustav Bosnu i Hercegovinu zaista definiše kao unitarnu, a ne federalnu državu, zbog čega sumnjam da je Vaš stav ili stav vlade Vaše države o navodnoj neprihvatljivosti koncepta unitarne države u Bosni i Hercegovini kompatibilan sa stavom gospodina Čovića ili HDZ BiH po ovom pitanju.
Obzirom da gore navedena izjava od 11. marta nije u skladu sa izjavom Ambasade SAD-a izraženom u tweet-u: https://twitter.com/USEmbassySJJ/status/1369643725438255106?s=20, a kako biste doprinijeli naporima političke organizacije „Platforma za progres“ da osiguramo da standardi propisani Aneksom VI (Ljudska prava) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i Aneksom 1 (Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini) na Aneks IV (tj. važeći Ustav Bosne i Hercegovine) tog međunarodnog sporazuma budu inkorporirani u zakonodavstvo Bosne i Hercegovine, dok pripremamo širok i sveobuhvatan konsultantski proces usmjeren na kreiranje novog nediskriminatornog ustava Bosne i Hercegovine, ljubazno Vas molim da podijelite sa nama stvarni stav administracije Vaše države o ova dva važna pitanja.