Hadžinica Nimeta Jahić (92) ove godine posti svoj 87. ramazan. Ono što je ostalo trajna obaveza za nju, otkako je u petoj godini završila prvu hatmu pred efendijom, jesu ramazanske mukabele, posebno one prije sabah ili podne-namaza.
Tako smo je, uprkos hladnom vremenu, zatekli u Carevoj džamiji kako prati mukabelu. Nakon što je klanjala podne, razgovarali smo s hadži hanumom Jahić, koja je govorila o vjeri, svom životu, a iskoristila je priliku da nam uputi i nekoliko mudrih savjeta.
Životna vodilja
– Allah me nadario da sa 92 godine dočekam i ovaj ramazan i postim. Kao petogodišnjakinja sam počela postiti, tako da je ljubav prema islamu, postu, namazu u meni odmalena usađena. Ja sam kao maksum učena da budem u vjeri. Zato roditeljima kažem da bude djecu na sehur, da im ne bude žao. Neka ih sada nauče svemu. Ni meni kao maksumu nisu dali, ali ja sam postila, imala sam želju. Djeci treba kazati tu finoću islama, tu blagodat koja nam je vodilja u životu – govori Jahić.
Hanuma Nimeta porijeklom je iz Turske, kćerka je osmanskog paše, rođena je u Prizrenu na Kosovu, a bosanska je snaha, pa, kako kaže, BiH nosi u srcu. Otkrila je da je supruga posljednjeg bosanskog kadije Bećira Jahića, kojem je rodila dvojicu sinova i dvije kćerke, a ima devetero unučadi, 26 praunučadi i troje prapraunučadi. Najstariji sin joj ima 75 godina, kćerke 72 i 70, a najmlađi sin 68 godina.
Njen otac bio je, kako kaže, paša osmanskog sultana Abdula Hamida II, tako da ona govori turski, albanski, bosanski i pomalo arapski i na svakom jeziku, kako veli, veliča Stvoritelja. Kaže da Allahu, dž. š., zahvaljuje na svojoj dugovječnosti i vitalnosti kojom se ne mogu pohvaliti ni mnogo mlađi. Živi sama, a u Begovu džamiju na sabah svako jutro ide od 1957. godine.
– Pitaju me kakav je recept za dug život i ovakvo zdravlje, a to je samo Allahova volja. Šućur Bogu dragom, zdrava sam, pamet mi je na mjestu, što je najvažnije. Iako me u porodici cijene, nisam muhtač ničemu i nikome, imam Allaha i meleke, tako da nikad nisam sama. Sedžada i dova najbolji su recept za hairli i lijep život, kaže Jahić – kaže hanuma Jahić.
Posebno je zanimljivo govorila o nekadašnjim običajima i vremenima, a, kako kaže, svojevremeno je, dok je bila u snazi, pripremala i velike iftare.
– Žalosno je što nam je iman oslabio. Ne dao Bog da izgubimo iman, odmah smo izgubili i ahiret. Mi sad uđemo u džamiju i gledamo je li topao pod. Prije džamije nisu bile tople, ali su bile punije. Iman nas je grijao. Sada smo se udaljili jedni od drugih, Allah je od nas podigao rahmet, ne voli niko nikoga, ne ide niko nikome. Na telefonu je i žalost i radost, a to nije islam – ističe Jahić.
Težak vakat
I, zaista, vjera zauzima posebno mjesto u životu nane Nimete. U njenoj životnoj sehari mnogo toga se nakupilo za devet decenija, ali na kraju dodaje da teži vakat od ovoga ne pamti.
– Možda griješim, ali današnja djeca imaju majku, a nemaju je. Kad uđem u jednu modernu kuću, to je zoološki vrt, kenguri, barbike, svega ima samo majke nema. Dijete nema toplote ni toplog doma. Zaboravili su svi da nema ništa ljepše nego ugostiti nekoga u kući, pružiti mu toplinu. Sadaka je i kad selam nekome nazoveš, osmjehneš mu se.
Musafir je taj koji donosi deset nafaka, devet ostavi, jednu pojede. Danas djecu učimo da kažu nema majke, da lažu, subhanallah. Ja se čudim da je to islam – navodi hadžinica Nimeta Jahić.
Sedam puta bila na hadžu
Nimeta se, ipak, najradije sjeća svoga kadije. U braku s Bećir-efendijom živjela je tačno 44 godine, 17 dana i tri sata. Već 32 godinu je bez voljenog supruga. Sedam puta je bila na hadžu, kako za sebe tako i kao bedel za majku, oca, svekrvu… i jednom na umri. Prvi put na hadžu je bila sa suprugom davne 1969. godine.
– Sa svojim kadijom živjela sam šerijatski. Nikad mu nisam rekla ni “uh”, a ni on meni. Poštovali smo jedno drugo. Udala sam se za njega mlada, 1937. godine, a do 25. godine rodila sam svu djecu koja su, hvala Allahu, na pravom putu. Poste, klanjaju, idu u džamiju – kaže na kraju Nimeta.