Haški Tribunal oslobodio je danas bivšeg načelnika Službe državne bezbednosti Srbije Jovicu Stanišića i njemu podređenog Franka Simatovića Frenkija krivice za zločine nad nesrbima u Hrvatskoj i BiH, 1991-95. godine.
Suđeno im je za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP) sa ciljem etničkog čišćenja velikih prostora Hrvatske te Bosne i Hercegovine „kako bi se stvorila čista srpska zemlja“. Taj cilj je, prema optužnici, ostvarivan ubojstvima, deportacijama, prisilnim premještanjima i progonima nesrpskih civila, uz učešće jedinica pod kontrolom srbijanske tajne službe.
Optužnica ih je teretila u 5 točaka za zločine na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine, odnosno zapovjednu odgovornost za osnivanje i snabdjevanje specijalne jedinice – koja je javnosti poznata pod mnogim imenima kao što su Arkanovci, Crvene beretke, Škorpioni, Knindže, Jedinica za specijalne operacije ili samo kao Jedinica.
Osim za kaznenu odgovornost optuženih, presuda će biti od značaja prilikom ocjene uloge Srbije u planiranju i učešću u ratovima u Bosni i Hercegovini te Hrvatskoj. Odnosno, presuda odgovara na pitanje postojanja udruženog zločinačkog poduhvata pod vodstvom srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića, koji je u Den Haagu umro pred sam kraj svog suđenja 2006.godine.
Smatra se kako su Stanišić i njegov pomoćnik Simatović bili na čelu paralelnog zapovjednog lanca pomoću kojim je Milošević upravljao akcijama snaga van Srbije, a kako bi se što bolje sakrila činjenica da su u to umiješani srbijanski državni organi.
Prije izručenja Haškom sudu Milošević je i uhićen u Srbiji pod optužbom za pronevjeru državnog novca, što je pokušao objasniti – nabavkom „od igle do lokomotive“ za sporne specijalne jedinice, dajući naslutiti da bi zbog toga i država mogla imati problema ukoliko ga izruči u ruke međunarodne pravde.
Zbog težine zločina koje su počinile specijalne jedinice DB-a, počevši u hrvatskim mjestima poput Škabrnje 1991.godine pa sve do Srebrenice 1995.godine, haško tužiteljstvo je u završnim riječima početkom ove godine zatražilo za Stanišića i Simatovića doživotnu kaznu zatvora.
Suđenje je slabo medijski praćeno iako se tijekom izvođenja dokaza i svjedočenja gotovo 100 svjedoka uživo – često spominjao Željko Ražnjatović zvan Arkan, kao i njegov nasljednik Milorad Ulemek, zvan Legija, i to u kontekstu financiranja i opremanja specijalnih jedinica za ratovanje van Srbije.
Imena optuženih često su spominjana i na drugim haškim suđenjima u kontekstu zapovjedanja specijalnim jedinicama, ali i vođama navodnih lokalnih pobuna građana srpske nacionalnosti. Poput Gorana Hadžića, bivšeg predsjednika tzv.Republika Srpska Krajina (na pobunjenom području Hrvatske), kojem je sudi kao zadnjem haškom bjeguncu, za zločine na području istočne Slavonije.
Presuda pruža i odgovor na pitanje – je li rat na prostoru bivše Jugoslavije bio spontan i pokrenut iz povijesne mržnje (kako to tvrde u svoju obranu neki haški optuženici poput Radovana Karadžića) – ili je pokrenut i vođen od strane moćne tajne službe iz Srbije.
Suđenje je počelo 28.travnja 2008.godine, a svoj dokazni postupak obrana je dovršila 31.svibnja 2012.godine.
(Bh-index)