Dragan Čović je “ostao na suhom”, a povrh svega iz Evrope je stigla poruka da principi konstitutivnosti i legitimnog predstavljanja nisu ideje budućnosti, jer ni u prošlosti nisu donijele ništa dobro.
Iako se lider HDZ-a BiH Dragan Čović dijelu bh. javnosti često percipira kao onaj koji suvereno upravlja političkim procesima, posljednjih nešto više od godinu dana događaji su pokazali upravo suprotno, pišu Vijesti.ba.
Sve je zaokruženo političkim i diplomatskim debaklom hrvatske politike kojem smo svjedočili u institucijama Evropske unije i NATO-u.
Ispostaviće se da je ključnu političku grešku napravio potpisivanjem “Mostarskog sporazuma” sa liderom SDA Bakirom Izetbegovićem pred međunarodnim svjedocima. Iako su mnogi tada tvrdili da je Čović odnio značajnu pobjedu, a tek rijetki da se radi o trijumfu Izetbegovića, posljednje se ipak potvrdilo tačnim. Mostar je dobio izbore, a HDZ tek mamac da će u budućnosti doći do izmjene Izbornog zakona po volji ove stranke.
U međuvremenu lider HDZ-a je pokušao izvršiti dodatne pritiske na domaćoj i međunarodnoj sceni. Hrvatska se dala u nikad žešće lobiranje za Izborni zakon, a HDZ BiH je pravio pritisak na SDA porukama da je spreman za rekonstrukciju vlasti na svim nivoima sa nekim novim partnerima, koji su spremni prihvatiti princip “legitimnog predstavljanja”. S tim u vezi, HDZ je čak dobio i ministarsku poziciju u Vladi TK, u šarolikoj vladi koju predvode SDP i PDA.
U toj atmosferi Čović je zadavao i rokove, SDA je taktički prihvatala ali i odugovlačila sa razgovorima nakon kojih se ništa konkretno nije desilo. Izetbegović je vjerovatno procijenio da bi preuranjenim napuštanjem razgovora izgubio vrijeme i mogućnost za borbu protiv pandemije na ekonomskom polju, koja se sudeći po ekonomskim parametrima u Federaciji BiH ipak pokazala uspješnom. Uz to, kako je sam više puta naglasio, “nije želio odbiti prijatelje iz međunarodne zajednice”, tačnije EU i SAD, koji su u prvo vrijeme i sami insistirali na formatu razgovora HDZ-SDA.
Ono što je posebno bitno jeste da je u protekloj godini dana Izetbegović uspio u razgovorima s Čovićem predstavnicima EU i SAD nametnuti problem izmjene Ustava BiH, kao preduslova za izmjenu Izbornog zakona. To je na kraju i sam Čović, koji je to ranije jezičkim vratolomijama uporno odbijao, morao prihvatiti.
U međuvremenu, dok su trajali razgovori o izmjenama Izbornog zakona, desile su se još neke veoma bitne, suštinske stvari. Tako je lider HDZ-a zajedno sa strateškim partnerom iz Banja Luke ostavljan bez kontrole u nekim od ključnih institucija poput CIK-a i VSTV-a. Milorad Dodik je pod pritiskom bio prinuđen ukloniti ploču sa imenom Radovana Karadžića na Studentskom domu u Palama, ali i konačno provesti sudsku odluku o uklanjanju crkve iz dvorišta nane Fate Orlović u Konjević Polju. Ništa manje nije bitno i to što je odbijen združeni nasrtaj ovog dvojca na Ustavni sud BiH.
Politika HDZ-a i SNSD-a je ogoljena pred svjetskom javnošću i gurnuta u defenzivu. Na svjetsku scenu vratila se Amerika sa Joeom Bidenom, a s njim i proširene sankcije za kočničare procesa i proizvođače nestabilnost na Balkanu.
Izetbegović je uoči Rezolucije Evropskog parlamenta i Bundestaga napustio pregovore u “skraćenom format” sa HDZ-om i jasno naglasio da od pregovora ne odustaje, ali pod uvjetom da u njima učestvuju sve parlamentarne stranke. Čović je “ostao na suhom”, a povrh svega iz Evrope je stigla poruka da principi konstitutivnosti i legitimnog predstavljanja nisu ideje budućnosti, jer ni u prošlosti nisu donijele ništa dobro.
Tako je Dragan Čović potrošio i svoj posljednji adut da potpunom radikalizacijom i blokadama na svim nivoima, natjera stranu kojoj oponira da mu popustiti u većini njegovih političkih zahtjeva. Popuštanja kao što vidimo, nije bilo. Naprotiv, pozicija probosanskog bloka u posljednjih godinu je itekako ojačana, pišu Vijesti.ba.