Irski umjetnik Anthony Haughey snimio je film UNresolved (Neriješeno) koji govori o najvećem genocidu u Evropi poslije Drugog svjetskog rata, Srebrenici, piše bh. novinska agencija Patria.
Ove godine 11. jula bit će obilježena 20. godišnjica stradanja više od 8.000 Bošnjaka, staraca, mladića koji su za samo nekoliko dana ubijeni.
Haughey je u BiH boravio u periodu od 1998. do 2002. godine kada je istraživao za svoj film. Kako je objasnio ovaj umjetnik, naslov filma je igra riječi koja ukazuje na nedovoljnu ulogu UN-a u Srebrenici i nakon usvojene rezolucije 819 koja je proglašava sigurnom zonom.
U filmu su i svjedočenja svjedoka i žrtava, a sve lokacije su autentične. U jednom dijelu filma, narator na lošem engleskom citira holandskog vojnika koji je bio svjedokom pokolja.
– Ne možete ni zamisliti kako je to bilo. Ljudi vrište, plaču, bolesni su, neki umiru i nije bilo jednostavno što ne možemo ništa učiniti. Mogao si osjetiti miris straha. Prije tog dana nisam znao da strah ima miris.
Srbi su 500 muškaraca odveli na jedno mjesto gdje su ih ubili. Bili su prisiljeni da legnu, a vojnici su ih ubijali jednog po jednog. Pogubljenja su trajala šest sati.
Kako je kazao Haughey, tvrdnje koje su izrečene pod zakletvom u Haškom sudu bile su jasan dokaz da su ubijanja bila sistematska. Srbi su morali znati gdje su masovne grobnice.
Haughey u filmu preispituje ulogu holandskih snaga UN-a. Zidovi zgrada u kojima su boravili puni su pornografskih i rasističkih grafita.
S druge strane, za preživjele u Srebrenici koji danas žive tu, nezamislivo je da u gradu viđaju ljude koji su ubijali Bošnjake.
– Srebrenica je najmračnije, najstrašnije mjesto koje sam ikada vidio kada sam je prvi put posjetio 1997-98. Još uvijek se mogao osjetiti miris paljevine – kaže ovaj umjetnik.
Kada se vratio 2010. godine, slika je bila drugačija. U velikoj mjeri grad je bio obnovljen, nova džamija, pravoslavna crkva.
– Ako provedete vrijeme tamo, počnete shvatati da u gradu postoje ogromne tenzije – između Bošnjaka i Srba. Ali život se odvija nekako – kaže Haughey.
Kako navodi ovaj umjetnik naišao je na polje kukuruza, a saznao je da je tu bilo zakopano 200 tijela.
– Za Bošnjake, to je veliki problem jer na cijelom ovom području žele sačuvati sjećanje na ono što se dogodilo. Za njih je to sveto tlo. Dok Srbi samo žele krenuti dalje. To je mjesto gdje se historija piše na različite načine. Postoje dvije, tri verzije, srpska, bošnjačka, hrvatska – kaže ovaj Irac.