Na kraju je zaključila da je liječenje bilo jako bolno i psihički iscrpljujuće, ali da nikada nije sebi dozvoljavala da psihički potone.
Svake godine 4. februara obilježava se Međunarodni dan borbe protiv raka kako bi se podigla svijest o ovom rastućem zdravstvenom problemu.
Potrebno je aktivno djelovanje u borbi protiv zloćudnih bolesti u cilju smanjenja broja oboljelih i podizanja kvaliteta i dostupnosti liječenja.
Maligna oboljenja sve su veći zdravstveni problem u svijetu, ali i u BiH. Rak je jedan od vodećih uzroka smrti i bolesti, međutim, iako je borba teška i dugotrajna, ima i onih koji je pobijede.
Takav je i primjer 21-godišnje Lamije Adilović iz Sarajeva, koja je pobijedila bolest te danas studira psihologiju.
Borbu za život je započela 2013. godine, kada je otkrila da boluje od trećeg stadijuma Non-hodgkin limfoma.
– S obzirom na to da sam imala 14 godina, nisam shvatala koliko lavovske borbe ta bolest zahtijeva i koliko tereta nosi sa sobom. Svoj 15. rođendan sam provela na 24-satnoj terapiji, uz infuziju i krevet. Blizu dva mjeseca sam bila nepokretna pa doktori nisu vjerovali da ću uspjeti preživjeti jer sam bila najteži pacijent na Odjelu hematoonkologije – kaže Lamija.
Adilović dodaje da joj je liječenje trajalo dvije godine te da joj je rak sa sobom donio mnoštvo drugih bolesti, kao što su bolesti srca, štitne žlijezde, bolesti kostiju…
– Doktori su počeli pripremati moju porodicu za moju smrt. Međutim, iako najteži dio mog liječenja, taj period mi je donio ogromnu snagu da se borim i da uspijem stati na svoje noge te pobijedim tu opaku bolest – kaže Lamija, prenosi Avaz.
Borila se, kaže, najviše zbog svoje porodice i odlučila je ne dopustiti da je rak pobijedi.
– Šest mjeseci sam primala hemoterapije i moje stanje je odjednom postajalo sve bolje. Nekim čudom sam uspjela preživjeti, uspjela sam pobijediti sebe. Najveći motiv i snagu sam pronalazila u svojoj porodici te se zbog njih nisam predala. Koristila sam i najmanji atom svoje snage da bih uspjela. Veliku podršku sam dobijala i od svojih prijatelja i nastavnika iz osnovne škole – kaže ova mlada heroina, dodajući kako je u srednjoj školi naišla na one koji nisu shvatali njenu bolest te su je optuživali da iskorištava svoje stanje.
Lamija dodaje da ljudi treba da biraju riječi koje upućuju drugima, jer nikada ne znaju kroz kakvu borbu osoba prolazi unutar sebe.
– Vjerovala sam da ću uspjeti i to mi je pomagalo. Samim tim, moja poruka svim ljudima koji trenutno prolaze kroz ovaj ili sličan vid iskušenja je da nikada ne smiju posustajati na putu ka izlječenju, da se trebaju boriti hrabro i snažno i vjerovati da će uspjeti. Danas sam uspješna i sretna, a bolest me naučila da budem zahvalna na svemu što mi život pruži. Nadam se da će moja priča ohrabriti nekoga da snažno prihvati svoju borbu i navesti ga da vjeruje da je dovoljno jak da uspije pobijediti bolest – istakla je Adilović.
Na kraju je zaključila da je liječenje bilo jako bolno i psihički iscrpljujuće, ali da nikada nije sebi dozvoljavala da psihički potone.
Uvijek se trudila biti optimistična i u svemu vidjeti nadu.