Poslodavac za svakog radnika sa kojim nije zaključio ugovor o radu i nije izvršio prijavu na obavezno osiguranje, prema Zakonu o radu Federacije Bosne i Hercegovine, treba platiti najnižu kaznu od 500 konvertibilnih maraka (250 eura) do najviše 2.000 konvertibilnih maraka (1.000 eura).
Kako izgleda raditi “na crno” u Bosni i Hercegovini, posvjedočila je za Radio Slobodna Evropa (RSE) Travničanka, (ime poznato redakciji), koja je nekoliko godina radila na taj način, bez ugovora, plaćenih doprinosa za penzijsko i zdravstveno osiguranje i bez ikakvih prava.
“Naravno da se osjećaš jadno. Tad sam bila mlada majka. Htjela sam osigurati bilo kakvu egzistenciju svom djetetu. Tad je bilo još vrijeme, ima ga i sad, ali eto malo je bolje, kada su (poslodavci) živjeli na tom principu – ‘hoćeš – nećeš, uvijek ima neko drugi, neko u goroj situaciji, koji mora pristati na te uvjete”, priča.
Ovo iskustvo doživjela je prije desetak godina u jednoj travničkoj privatnoj firmi u poslovnom centru. Pristala je za početak da radi, kako kaže, bez osiguranja i prijave, zbog situacije u kojoj se našla.
“Budući da sam prije toga ostala bez posla i da sam u međuvremenu dobila dijete, bila sam primorana i pristala sam na te uvjete. Čak je i plaća bila dosta niska. Ali, nadajući se da će to biti bolje, da će to osiguranje doći samo po sebi i da će mi rasti plaća. Nažalost, pokazalo se da živim u zabludi. Dakle, radila sam tri godine, bez ikakve prijave, za istu plaću. Plaća mi se nije povećala ni za 50 konvertibilnih maraka. Onda, nakon određenog vremena, kad sam stvarno vidjela da nema smisla, tražila svako malo da me prijave. To se nije dogodilo”, kaže ova radnica, čije je ime poznato redakciji Radija Slobodna Evropa.
Slobodni dani nisu bili plaćeni, godišnji odmor trajao je najduže sedam dana i to uglavnom oko praznika.
“Kad mi je stvarno ‘prekipjelo’, kad stvarno to nisam mogla trpiti, kad sam vidjela da me ‘zavlače’ iz mjeseca u mjesec, dala sam otkaz. Tada su mi ponudili da me osiguraju, što naravno nisam htjela! Nakon toga sam dobila novo zaposlenje, gdje mi je uvjet odmah bio osiguranje od prvog dana, tako da nikad više nisam radila neosigurana”, kaže ona.
No, mnogo je onih koji su pristaju na rad u neformalnom sektoru, da bi barem imali kakvu-takvu zaradu, što je pokazala i pojačana kontrola Federalne uprave za inspekcijske poslove.
“Ove godine za prvih devet mjeseci, kantonalni inspektori i Federalna uprava za inspekcijske poslove evidentirali su novih 5.005 novih radnika na crno”, kaže za Radio Slobodna Evropa Elmir Ramić, glavni federalni tržišni inspektor.
“Tu su propisane različite kazne. Za radnika, recimo, kazna je 200 konvertibilnih maraka (oko 100 eura) i izdaje se zabrana radniku da radi. Za pravna lica je veće kazna”, objašnjava Ramić.
Poslodavac za svakog radnika sa kojim nije zaključio ugovor o radu i nije izvršio prijavu na obavezno osiguranje, prema Zakonu o radu Federacije Bosne i Hercegovine, treba platiti najnižu kaznu od 500 konvertibilnih maraka (250 eura) do najviše 2.000 konvertibilnih maraka (1.000 eura).
Zakon o radu u Republici Srpskoj propisuje nešto strožije kazne, tako da poslodavac kod kojeg inspekcija nađe neprijavljenog radnika, treba platiti od 5.000 (2.500 eura) do 20.000 konvertibilnih maraka (10. 000 eura).
Šta se dešava u praksi
No, kako u pojedinim slučajevima izgleda posjeta inspekcije privatnim firmama, svjedočila je Travničanka, nekadašnja radnica u neformalnom sektoru.
“Jednom kad je došla inspekcija, pitali su me je li to ta firma, a ja sam im odgovorila da jeste. Tada su ‘uhvatili’ dosta radnika ‘na crno’. Tu je ustvari bilo dosta zaposlenika. Bilo je prijavljeno samo onoliko koliko se zakonski moralo, na primjer voditelja na određenom mjestu. Dođu, popišu, uzmu ti ime i prezime, broj osobne. Naravno, čim sjednu u ured kod direktora, ta se imena jednostavno brišu. Da li se davao novac, da li su bili podmićeni, ja nemam pojma. Uglavnom, nikad radnici kasnije nisu bili prijavljivali, niti su kad stizale kazne. Jednostavno je bio uhodan tim te inspekcije i tih firmi”, priča ona.
Kaže još kako se “jako dobro zna koje firme rade na taj način”.
“I nemoguće je kad dođeš u salon, unutra bude 15 radnika i svi se rastrče, da se ne zapitaš što svi trče i što odjednom kad se vraćaju ima ih samo po jedan, dva. Vidi se da su ljudi bježali od inspekcije”, dodaje ona, prenosi Radio Slobodna Evropa.