Skupocjeni bijeli tartufi (tobur magnatum) čija cijena dostiže po kilogramu i do 5.000 eura, polako se “sele” u sjevernije krajeve, pa tako i u Bosnu i Hercegovinu (uglavnom ih je bilo u Istri, Hrvatska) o čemu svjedoče svakodnevne priče o pronalasku u raznim dijelovima naše države. Novi takav slučaj se dogodio kod Breze javlja popularni portal Doznajemo.
Nakon što je prije nekoliko dana u medijima objavljena priča uglednog zeničkog ekologa, profesora Akifa Smajlovića, o pronalasku bijelih tartufa na području izletišta Smetovi kod Zenice, danas stižu informacije iz Breze o sličnom pronalasku!
– Moj brat i otac su ovih dana pronašli bijele tartufe na području Orahova, u Općini Breza. Oni se i inače bave branjem i prodajom gljiva, a evo sada su naišli i na tartufe, nekih 350 grama – kaže nam čitalac.
Na pitanje da li su ih uspjeli prodati i po kojoj cijeni, on navodi da za sada nisu, no postavili su oglas na popularni oglašavački sajt i nadaju se da će postići dobru cijenu. Oglas možete pogledati pod sljedećim LINKOM.
U svakom slučaju ovo bi moglo potvrditi riječi profesora Smajlovića, koji je naveo da je prateći hrvatske medije i u razgovoru sa Istranima doznao da tamo već više godina ima manje tartufa i da se žale kako tartufi “bježe” u sjevernije krajeve.
Teško ih pronaći
Po podacima sa Wikipedije, Tartufi ili gomoljače (lat. Tuber) su rod gljiva iz porodice Tuberaceae. To su privredno iznimno važne gljive. Tartufi se nalaze ispod zemlje na dubini od 10 do 30 cm, zbog čega ih je teško pronaći u prirodi. U tu se svrhu koriste posebno izdresirane životinje koji njuhom otkrivaju mjesto gdje se mogu pronaći zrele gljive.
Dvije najznačajnije vrste tartufa su bijeli (Tuber magnatum) i crni (Tuber melanosporum). Bijeli tartuf se ubraja među najkvalitetnije te postiže najveću tržišnu cijenu. Tartuf ima specifičan jak, prodoran miris po bijeli bijelom luku i starom siru.
U Francuskoj i Italiji, najvećim potrošačima, ali i proizvođačima tartufa na svijetu, moderni uzgoj tartufa prisutan je već nekih tridesetak godina. Prve italijanske plantaže podignute su 1970. godine, i to na površini od 416 hektara. Francuzi imaju godišnju produkciju od oko 30 tona, i to većinom crnog tartufa. U novije vrijeme ovim se uzgojem pokušavaju baviti i druge države, kao što su Španija, Australija, Novi Zeland i SAD.
Kvalitet i cijena ovise o izgledu, mirisu, staništu (uz koje je drvo nađen) itd.
Izvor: Bh-index,Doznajemo,wiki