Ove godine će se navršiti tačno 824 godine otkako je nastala Povelja Kulina bana, svojevrsni rodni list Bosne i Hercegovine.
Reporter agencije Anadolija posjetio je Dubrovački arhiv u potrazi za Poveljom Kulina bana
Ove godine će se navršiti točno 824 godine od kako je nastala Povelja Kulina bana, svojevrsni rodni list Bosne i Hercegovine.
Povelju je bosanski ban Kulin 29. kolovoza 1189. godine izdiktirao svome pisaru, a taj dokument, smatraju povjesničari, svjedoči o više od osam stoljeća dugoj bh. državnosti.
Povelja je sačuvana u tri primjerka. Danas se orginal nalazi u Sankt Peterburgu u Rusiji, pod okriljem Ruske akademije nauka i umjetnosti, a još dva primjerka, prijepisa, u Dubrovačkom arhivu.
Prošlog mjeseca zastupnik Stranke demokratske akcije BiH (SDA) u Zastupničkom domu Parlamenta Bosne i Hercegovine Šemsudin Mehmedović podnio je inicijativu da se od Vijeća ministara Bosne i Hercegovine zatraži pokretanje procedura za povrat Povelje u matičnu domovinu.
Reporter agencije Anadolija (AA) posjetio je Dubrovački arhiv gdje se uvjerio da se tamo još uvijek čuva neprocjenjivo blago države BiH.
”Povelja Kulina bana datirana je 29. kolovoza 1189. godine. Bosanski vladar ban Kulin u tom dokumentu obećava vječni mir Dubrovčanima, obećava vječno prijateljstvo dubrovačkom knezu Krvašu, i dopušta Dubrovčanima, što je njima bilo jako interesantno, slobodnu trgovinu po njegovoj zemlji bez plaćanja nekakvih nameta! Osim, kako kaže Kulin ban u Povelji, što mu oni budu dobrovoljno dali”, kaže za agenciju Anadolija viši arhivist Zoran Perović.
Činjenica da je Kulin ban mogao osobno garantirati sigurnost Dubrovčanima, kao i osloboditi ih plaćanja obveza, mnogo govori o tadašnjoj organiziranosti države Bosne i utjecaju njenog vladara.
Za razliku od uobičajenog vjerovanja u BiH da postoje tri primjerka dokumenta od neprocjenjive vrijednosti ne samo za BiH već za sve južnoslavenske narode, Perović, pak, tvrdi da su postojala četiri primjerka Povelje Kulina bana. Objašnjava kako je točno da se dva primjerka nalaze u Dubrovniku, jedan u Rusiji, a da je četvrti, bosanski primjerak, navodno izgubljen ”bez ikakvih saznanja kada i gdje”.
”Od dva primjerka koja postoje u našem Dubrovačkom arhivu, za jedan se smatra da je to prijepis koji je nastao malo nakon originala. Originalni primjerak nalazi se u Akademiji nauka i umjetnosti u Sankt Petersburgu u Rusiji, ukraden je negdje početkom 19. stoljeća. Tadašnji ruski konzul u Dubrovnika Jeremija Gagić je otuđio Povelju i poklonio ju ruskom caru! To je napravio iz jednostavnog i prostog razloga – da bi se dodvorio caru”, objasnio je Perović.
Prema relevantnim povijesnim izvorima, Povelja Kulina bana najvjerojatnije je ukradena 1830. godine.
Podsjetio je kako je u to vrijeme, u prvim decenijama 19. stoljeća, Rusija bila velika sila koja se u međuvremenu obranila od Napoleona i sakupljala sve do čega je došla.
”Sakupljali su sve što je moguće, krali kao vjeverice. Pazite, intencija je bila da se slavenski jug oslobodi od Osmanlija”, rekao je on.
Perović naglašava da je Povelja iznimno značajna i za Bosnu i Hercegovinu, kao i za Dubrovnik.
”Za Bosnu iz razloga što se po prvi put u pisanom obliku spominje ime jednog državnog vladara, a za Dubrovnik iz razloga što se u jednom dijelu povelje spominju stanovnici ovoga grada. U Povelji piše: „Kunem se tebi knezu Krvašu i svim Dubrovčanima, da ću vam biti vječni prijatelj“, podvukao je Perović.
Dubrovčani su, kazao je, imali slobodu trgovine. No, ako bi nastao neki problem na teritoriji Bosne, nosili su sa sobom Povelju koju bi odmah pokazivali feudalcu s kojim je nastao navedeni nesporazum.
Povelja Kulina bana je napisana 29. kolovoza 1189. godine i predstavlja trgovački ugovor između Bosne i Dubrovnika, te se kao takva smatra “rodnim listom” BiH. Ovim ugovorom ban Kulin obećava knezu Krvašu i ”svim Dubrovčanima” punu slobodu kretanja i trgovanja širom njegove zemlje. To je dvojezičan dokument, pisan na latinskom i starobosanskom. Pisana je bosančicom.
Povelja Kulina bana je prvi diplomatski dokument pisan na domaćem jeziku, i kao takav zaslužuje pažnju, kako jezikoslovaca, tako i historičara. Smatra se da je njegova vrijednost za bosansku srednjovjekovnu historiju nemjerljiva.
”To je prvi dokument, za koji se zna, napisan od strane jednog bosanskog vladara, vladaru, to jeste knezu, druge države. Povelja ukazuje i na dobru organiziranost i uređenost zemlje u tom momentu, jer se iz nje vidi da Bosna ima svog vladara, državnu teritoriju, da vladar raspolaže svojom kancelarijom… Povelja Kulina bana je jedan od rijetkih naših pisanih spomenika koji je stigao do nas u pisanom stanju; jedan od rijetkih spomenika iz tih dalekih vremena koji nosi obilježja narodnih govora; pisani spomenik o kome imamo dosta podataka: zna se kada je, za koga je pisan i ko ga je pisao”, napisao je nedavno zastupnik Mehmedović u obrazloženju inicijative za povrat povelje u BiH, prenio je novinar agencije Anadolija.
Povelja Kulina bana je, kako je dodao, najstarija bosanska isprava sa našeg tla, pisana bosanskim narodnim jezikom. Ovaj dokument je, ističe se, ne samo najstariji dosad pronađeni i očuvani bosanski državni dokument, nego je Povelja bosanskog bana Kulina i jedan od najstarijih državnih dokumenata kod svih južnoslovenskih naroda i država. Proučavanje Povelje iznudilo je i enigmatično pitanje originalnosti sačuvanih primjeraka.
(Anadolija)