Utorak, 9 ožujka, 2021

Kako smo ostali bez 7 kilometara morske obale: Ko će BiH vratiti njen drugi izlaz na more – Sutorinu?

Nemojte propustiti

Pojašnjenje zatvaranja Kantona Sarajevo: Ko radi, a kome je zabranjeno

Zbog kontinuiranog pogoršanja epidemiološke situacije u Kantonu Sarajevo, a nakon cjelodnevnog zasjedanja, Vlada KS je na prijedlog Kriznog štaba...

Vlada FBiH: Formiran ad hoc tim za pregovore s proizvođačina vakcina

Vlada Federacije BiH je na današnjoj hitnoj sjednici održanoj u Sarajevu donijela Rješenje o formiranju ad hoc tima za...

Novalić potvrdio: FBiH kreće u direktnu nabavku vakcina, oformili smo najkompetentniji tim za taj zadatak

Novalić je naglasio da količina vakcina ne može biti veća od 400 hiljada doza, jer naša zemlja računa na...

Preminuo Emdžad Galijašević, bivši gradonačelnik Bihaća

U trci za gradonačelnika Bihaća pobijedio je 2012. godine kao kandidat SDA. Grad Bihać vodio je manje od četiri...

Rijetki se danas sjećaju izjava jednog bivšeg i jednog sadašnjeg člana Predsjedništva BiH, Harisa Silajdžića i Željka Komšića, koji su nakon izbora 2006. godine najavili kako će narediti novoformiranoj Vladi FBiH, tada s SDA premijerom Nedžadom Brankovićem na čelu, da pred Međunarodnim sudom pokrene proces arbitraže i povratka Sutorine, drugog izlaza na more BiH, ali i Igala i Njivica, koji danas pripadaju Crnoj Gori.

Berlinski kongres

– Sada je prigoda da se sa Crnom Gorom na pregovarački stol postavi jedno staro, nejasno granično poglavlje: izlaz BiH na more u Bokokotorskom zaljevu kod Sutorine – izjavljivao je tada Komšić, ali šest godina kasnije njegovi prvi saradnici, poput Damira Bećirovića, savjetnika za medije, prvi put čuju za to!?

Komšić je 2006. izjavio i da je BiH u Jugoslaviju unijela ovaj teritorij kao svoj i da nikada o trampi tog teritorija za neki drugi nije proveden nikakav referendum među stanovnicima BiH, koji su jedini prema međunarodnim zakonima mjerodavni odlučiti o poklanjanju svoje obale. On je kazao da je lako dokazivo da Crna Gora danas gospodari našim teritorijem.

– I površnim poznavateljima povijesti poznato je da je BiH, nakon Berlinskoga kongresa 1878. godine, zadržala dva izlaza na obalu Jadrana, utvrđena mirovnim pregovorima u Požarevcu 1718.: jedan kod naselja Neum i drugi na ulazu u Bokokotorski zaljev, u predjelu zvanom Sutorina. Klek i Sutorina pripali su od 1918. Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. To je trajalo do 1921., kada je Vidovdanskim ustavom Jugoslavija podijeljena na 33 oblasti. Enklava Klek i Sutorina pripale su Mostarskoj oblasti – govorio je tada Komšić, što su prenijeli brojni mediji.


Faksimil Zapisnika sa sjednice Predsjedništva Prezidijuma Narodne skupštine NRBiH od 2. februara 1949.: Izmjena granica Trebinjskog sreza

No, sve je ostalo samo mrtvo slovo na papiru, a da se zaista poštovalo međunarodno pravo, Bosna i Hercegovina bi danas imala dva izlaza na more – Neum i Sutorinu. Međutim, Sutorina je 1946. godine pripojena Crnoj Gori navodnim usmenim dogovorom nekoliko komunističkih moćnika s bh. i crnogorske strane. O tome nema pisanog traga, a kao autori ove trampe državnim teritorijem navode se Đuro Pucar Stari i Avdo Humo iz BiH, te Blažo Jovanović iz Crne Gore.

Mit o telefonskoj “prodaji” sedam kilometara morske obale Sutorine obogaćen je i navodnim blagoslovom Josipa Broza Tita i Vladimira Bakarića. Tada je, navodno, naša zemlja u zamjenu za Sutorinu i obližnja naselja uz obalu (Sušćepan, Prijevor, Ratiševina, Igalo, Njivice i Toplu) dobila planinski masiv Maglić, te Kruševo i Vučevo!?

Činjenica da nema pisanog akta o zamjeni teritorija između tadašnje dvije jugoslavenske republike niti je proveden referendum među stanovnicima BiH kao međunarodni mjerodavni institut za ovakvu “trgovinu” ostavlja nas na nejasnom poglavlju granica  između dviju današnjih balkanskih država.

Avnojevske granice

Historičar mr. Fikret Midžić, direktor Arhiva Unsko-sanskog kantona i dobar poznavalac bh. izlaza na more, kroz historijske fakte potvrđuje da su Neum-Klek i Sutorina u Bokokotorskom zaljevu dobili svoje međunarodno priznanje na Bečkom 1815. i Berlinskom kongresu 1878. godine.

Nejasno poglavlje granica između BiH i Crne Gore

Midžić pojašnjava kako je povijesno, zbog opasnosti od Mletačke republike, Dubrovačka republika uspostavila dva teritorijalna koridora, Neum-Klek i Sutorinu, koje je 1718. mirovnim pregovorima u Požarevcu dala Turskom carstvu u čijem sastavu je bio Bosanski ejalet.

– Odlukom Bečkog kongresa Dalmacija dolazi pod vlast Austrije, koja nije osporavala  Bosanskom ejaletu ove izlaze na more, jer je na Bečkom kongresu bio potvrđen osmanlijski legitimitet – kaže za naš list mr. Midžić.

On nabraja i veliki broj karata koje pokazuju Neum i Sutorinu kao dva izlaza na more; kartu K-22 Antonia de Zanchia iz 1821. godine, Album plovidbenih karata Jadranskog mora milanskog Vojnogeografskog instituta s kartama K 23 i K 24, koje egzaktno pokazuju oba tadašnja bh. izlaza na more, kartu K-26 pukovnika Bernarda Kaboge… Midžić dodaje da su dva izlaza na more Bosni i Hercegovini priznata i avnojevskim granicama s kojima je BiH dočekala kraj Drugog svjetskog rata. U tim granicama je BiH i 1992. međunarodno priznata.

– BiH je nakon Drugog svjetskog rata na kartama prikazivana s izlazom na more u Boki Kotorskoj kod Sutorine – tvrdi Fikret Midžić.

Razdoblje od 1945. do 1947., kada se, očigledno, netransparentno trgovalo teritorijem BiH kod Sutorine, nije potkrijepljeno dokumentima iz kojih je vidljiv takav rasplet. Naime, u februaru 1945. godine sekretar Predsjedništva AVNOJ-a Mile Peruničić predložio je kao kriterij za granice BiH stanje određeno Berlinskim kongresom, i prema tom kriteriju Neum i Sutorina pripali su BiH.

Pisani tragovi

U maju 1946. sekretar Skupšine FNRJ uputio je dopis federalnim jedinicama da mogu izvršiti korekcije granica i o tome dostaviti prijedloge i dokumentaciju. Međutim, o  eventualnim pregovorima između BiH i Crne Gore od 1945. do 1947. nema pisanih tragova.

S tim u vezi Midžić za naš list otkriva i do sada neobjavljeni dokument – Zapisnik sa sjednice Predsjedništva Prezidijuma Narodne skupštine NRBiH od 2. februara 1949., kojoj su prisustvovali članovi Vlado Šegrt, dr. Jakov Grgurić, Sulejman Filipović i Novak Mastilović.

– Oni jednoglasno donose odluku o ukidanju i spajanju te izmjeni granica područja mjesnih narodnih odbora Trebinjskog sreza i o određivanju granica grada Trebinja. Vlado Šegrt kao predsjednik Prezidijuma je svojim partijskim kolegama tada pročitao akt Vlade NRBIH broj 1535/48 od 31. januara 1949. kojim je predložena ova izmjena granica Trebinjskog sreza – ističe Midžić i dodaje da je Sutorina pripadala Trebinjskom kotaru u sastavu tadašnje Zetske banovine nakon 1929. i zadržala se u Trebinjskom srezu i nakon Drugog svjetskog rata.

Hercegnovski kotar

Prvi dokumentirani zapis o Sutorini u sastavu Crne Gore pojavio se u maju 1947. Zakonom o administrativno-teritorijalnoj podjeli Crne Gore.

Tada je Hercegnovskom kotaru pripala općina Igalo, a u koju su ušla naselja Sutorina, Sušćepan, Prijevor i Ratiševina.

Vlasnici zemlje bili iz Trebinja

Površina Sutorine, za razliku od Neum-Kleka od oko 32,87 kvadratnih kilometara, manja je i iznosi 24,11 kvadratnih kilometara. U vrijeme kada je Dubrovčanin Bernard Kaboga 1832. godine za potrebe Austrije pravio karte i vršio mjerenja Neum-Kleka i Sutorine, jer je Austrija imala namjeru kupiti od Turskog carstva oba izlaza na more, u Sutorini je bilo 155 kuća i 465 stanovnika.

Vlasnici zemlje bili su iz Trebinja i to: Hasan-beg Resulbegović, Hadžija Cvitić, Arslan Agić, Selimović, Dizdarević, Hadži-paša Alijagić, Kurtović i Omeragić. Na sutorinskom terenu uzgajani su vinova loza, pšenica, zob i kukuruz.

 

(Bh-index/Dnevni avaz){nomultithumb}

Više s weba

loading...

Izdvajamo

“Novi soj brzo se širi, za pet dana se razvija teška klinička slika a sve češće i među pacijentima mlađe životne dobi”

Prema procjenama Kriznog štaba, u narednih 15 dana potrebno je osigurati kapacitete za zbrinjavanje COVID pacijenata, zbog čega će...

Možda vas zanima i ovo