Kroz dvadesetak godina, karta Evrope mogla bi izgledati potpuno drugačije nego sada. Teško da će svi do nezavisnosti doći mirnim putem. Poslije Drugog svjetskog rata granice država su se jako teško mijenjale, a tako je i posljednjih godina.
Sljedbenici Viktor Janukoviča, najavili su da će se, u slučaju da na vlast dođe opozicija, poluostrvo Krim odvojiti od Ukrajine. Dvije države koje bi tako nastale mogle bi da budu samo početak.
Republika Srpska: “bure baruta”
Vođe Republike Srpske smatraju da nema prepreka da se ovaj entitet osamostali otkako je Kosovo proglasilo nezavisnost od Srbije. Prognoza poprilično anonimnog američkog analitičara Justina Potlea kaže da bi Republika Srpska mogla da bude nezavisna do 2025. godine. U nekom scenariju u kojem bi međunarodna zajednica to dopustila, otvorilo bi se i pitanje druga dva konstitutivna naroda BiH kao i Sandžaka sa većinskim muslimanskim stanovništvom.
Vojvodina: traži nezavisnost
Vojvodina ims status autonomne pokrajine, ali neki političari i nevladine organizacije predložili su da Srbija postane savezna država u čijem sastavu bi bili Republika Srbija i Republika Vojvodina. Evropska unija govori o potrebi rješavanja brojnih pitanja u vezi sa vojvođanskom autonomijom. Nije realno očekivati da će Vojvodina u skorije vrijeme postati nezavisna država, veća autonomnost mogla bi da bude korak da se i to jednog dana ostvari.
Škoti: uskoro na referendum
Škoti će 18. septembra ove godine odgovoriti na pitanje: “Treba li Škotska da bude nezavisna zemlja?”, a većina anketa zasad pokazuje da će Škoti odbiti da izađu iz zajednice sa Engleskom, Velsom i Sjevernom Irskom. Ukoliko odluče drugačije, Škoti će odmah ući u pregovore sa Vestminsterom i Evropskom unijom oko tranzicije nezavisne Škotske u Evropsku uniju. Od svih nabrojanih zemalja, Škotska bi do nezavisnosti mogla da dođe uz najmanje otpora i uz najmanje tenzija.
Baskijci i Katalonci: drže Madrid na iglama
Baskija, koja je jednim dijelom smještena u Francuskoj, a drugim u Španiji, već godinama, intenzivnije ili manje intenzivno, traži nezavisnost. ETA, koja je u međuvremenu odustala od nasilne borbe za nezavisnost, to je pokušala da učini na silu. Katalonci bi ove godine trebalo da izađu na referendum o samoopredjeljenju koji su im obećali vladajući iz katalonske vlade.
Katalonski parlament je u prošle godine donio Deklaraciju o suverenitetu i pravu katalonskog naroda da odluči i izgleda da će španske pokrajine, prije ili kasnije, postati nezavisne. Ali, centralna vlast u Madridu jasno je rekla da se takvo glasanje neće održati. Želju za nezavisnošću od Španije mogle bi da iskažu i Galicija i Andaluzija.
Belgiju na okupu drži Brisel
Flamanci su bogatiji od Valonaca pa i više žele nezavisnost, a razlikuje ih i jezik. Teško je očekivati da će ove dvije pokrajine u skorije vrijeme postati nezavisne države, jer je u glavnom gradu sjedište Evropske unije. Vjerovatniji scenario bio bi da pokrajine steknu veću autonomiju u sklopu sadašnje države.
Vatreni Korzikanci
Francuska je Korziku 1769. godine zauzela i zadržala je u svom sastavu do danas. U naslovu web stranice koja poručuje Francuzima – “idite kući!”, stoji ”Korzika NIJE Francuska”. Korzikanski pokret za nezavisnost danas nije toliko jak kao na primjer katalonski, ali mogao bi da ojača ako se u Evropi pokrene trend stvaranja novih država.
Sardinija i Padanija: početak podjele Italije?
Stanovnici Sardinije mogli bi da traže nezavisnost od Italije. Sardinija i Korzika su susjedna ostrva. Iako je velik broj stanovnika za nezavisnost, stranke koje se zalažu za nju ne dobijaju veliku podršku na izborima, navode neki izvori.
Politička stranka Lega Nord (Sjeverna liga) se od 1991. zauzima za nezavisnu Padaniju, odnosno šire područje doline rijeke Po, koja se nalazi na sjeveru zemlje jer je Italija zemlja podijeljena na bogati sjever i siromašniji jug.
Bivši SSSR najrizičniji
Samoproglašena država Transdnjestar se nalazi između rijeke Dnjestar na istočnoj granici Moldavije sa Ukrajinom, ona je jedan od mnogih mogućih izvora sukoba oko nezavisnosti na području bivšeg SSSR. Moldavija je ne priznaje kao državu. Tu su još i Čečenija, Abhazija, Južna Osetija… Slobodno možemo reći da je opasnost od sukoba na ovim područjima možda i najveća.
(Telegraf.rs)