Poznati portal Natural News obavještava da u mnogim proizvodima od rižinog proteina uvezenog iz Azije pronađene su zabrinjavajuće razine teškog metala volframa.
Taj je metal povezan s visokom stopom obolijevanja od leukemije.
Znanstvenici koji proučavaju leukemiju utvrdili su moguću vezu između ove bolesti i elementa volframa (W) u organizmu, prenosi Alternativa za vas.
Na području mjesta Fallon u Nevadi i Sierra Vista u Arizoni industrijski su pogoni izbacivali velike količine volframa u zrak, značajno povećavši količinu ovog teškog metala u okolišu.
Na tim su područjima istraživači otkrili povećan broj slučajeva leukemije.
Sedamnaestoro je djece naseljenih u Fallonu oboljelo od ove bolesti te su zdravstvene vlasti u Nevadi priznale da je ovo područje ugroženo leukemijom.
Volfram u Fallonu potječe od obližnjih rudnika volframa i obrade volframovog karbida u svrhu izrade dijelova od volframa za strojeve i alate.
Još je 2003. HHS izdao izvještaj u kojemu je ocijenio da je volfram “zabrinjavajući uzrok zagađenja, jer je povišen u uzorcima urina” kod stanovnika Fallona.
Nažalost, unatoč snažnim indicijama o njegovoj štetnosti, volfram je pronađen i u hrani, konkretno u proteinskim proizvodima od riže iz Kine. Gotovo svi zagađeni proizvodi s rižinim proteinom pronađeni na tržištu dolaze iz Kine i drugih azijskih država, u kojima je volfram čest sastojak dijelova strojeva i alata.
Volfram, kao i drugi teški metali, može letjeti stotinama, čak i hiljadama kilometara i odsjesti na poljoprivrednom zemljištu. Nešto od tog metala ulazi u vodu, koja se kasnije koristi za navodnjavanje rižinih polja.
Na sreću, mnogi poznati proizvođači proizvoda s rižom preuzeli su obavezu značajno smanjiti razinu volframa u svojim proizvodima do 1. srpnja 2015.
Pristali su dobrovoljno uvesti gornju granicu volframa od 0,05 ppm (milijuntih dijelova). To znači da na svakih milijun miligrama, odnosno na jedan kilogram, smije biti samo 0,05 miligrama volframa. Za neke od proizvoda to će značiti smanjenje i do 200 puta. No, na tržištu su pronađeni proizvodi i s puno većom razinom volframa.
Vodeći proizvođači dogovorili su sljedeće gornje granice teških metala u hrani:
Kadmij: 1000 ppb
Olovo: 250 ppb
Volfram: 50 ppb
Živa: 50 ppb
Jedno od pitanja koja se nameću jest mogu li kineski proizvođači ikad spustiti nivo volframa ispod 0,05 ppm.
To je malo vjerojatno, jer bi obustava otkupa rižinih proizvoda s polja zagađenih volframom dovela do nestašice rižinog proteina, za kojim vlada velika potražnja.
No, ta bi potražnja mogla opasti zbog širenja spoznaje o prisustvu volframa u rižinom proteinu te bi se potrošači mogli prebaciti na druge proteinske proizvode. Potrošači bi prelaskom na čistije proizvode prisilili proizvođače da snize nivoe štetnih metala. Mnogi proizvođači prirodne hrane najavljuju promjenu formula svojih proizvoda u smjeru smanjivanja udjela rižinog proteina, ne vjerujući da će azijski proizvođači ikad svesti nivoe teških metala na zadovoljavajuću razinu.
Želite li izbjeći trovanje organizma volframom, klonite se rižinih proizvoda porijeklom iz Kine i drugih azijskih zemalja. Iz podataka o prisustvu volframa u kineskim rižinim proteinima jasno je da se u blizini njihovih poljoprivrednih zemljišta nalaze rudnici ili industrijska postrojenja koja barataju s volframom.