Ovo je slučaj koji je, za mene, u zadnjih dvadeset godina na prvom mjestu po negativnom sklopu, po načinu na koji je izvršeno nasilje.
Dijete od četiri godine ne može shvatit šta se to njemu događa, zašto se sve to dešava. U Sarajevu kao i u drugim velikim gradovima postoje različiti oblici devijantnog ponašanja, nasilja, huliganstva, maltretiranja, ali ovaj slučaj je nešto što prevazilazi ljudski razum – ističe Novaković
Slučaj ubistva četverogodišnjeg dječaka u Hadžićima je do sada u psihološkoj i medicinskoj praksi nezabilježen, izjavio je za bh. novinsku agenciju Patria (NAP) klinički psiholog iz Sarajeva Čedomir Novaković.
Prema njegovim riječima, to je najstrašniji slučaj nasilja koji je viđen u posljednje dvije decenije u BiH, te da su se ljudi koji su znali za nasilje bojali prijaviti ga i strahovali od osvete!
– Nasilje koje je izvršeno nad jednom malom bespomoćnom osobom prelazi sve granice i zdravog i poremećenog razuma, tu mora da bude prisutno i i nešto što je izvan kliničke slike poremećenosti. Kriza koja je zahvatila čitavu državu i društvo, na svakog pojedinca djeluje drugačije – kaže Novaković.
Prema njegovim riječima, evidentno je da se u ovom slučaju radi prvo o jednom rasturenom braku, nakon toga dolazi vanbračna veza majke, siromaštvo, nezaposlenost…
– Ovo je slučaj koji je, za mene, u zadnjih dvadeset godina na prvom mjestu po negativnom sklopu, po načinu na koji je izvršeno nasilje. Dijete od četiri godine ne može shvatit šta se to njemu događa, zašto se sve to dešava. U Sarajevu kao i u drugim velikim gradovima postoje različiti oblici devijantnog ponašanja, nasilja, huliganstva, maltretiranja, ali ovaj slučaj je nešto što prevazilazi ljudski razum – ističe Novaković.
Odgovarajući na pitanje kako je moguće da niko od komšija, ali ni institucija nije ranije primjetio da se dešavaju tako grozne stvari, niti je reagirao, Novaković kaže se među ljude uvukao strah.
– Niko od njih, komšija i institucija ne može govoriti da nije znao ili da nije bilo sumnje, ali ljudi se boje. Tvrdim da čak i one komšije koje su namjeravale uraditi nešto, neko ih je zaustavio ili su se zaustavili sami, jer se plaše reakcije, možda se plaše moguće osvete budući da nam je devijantni ambijent daleko dominantniji u ovakvim situacijama nego što je ambijent normalnog ponašanja i normalnog funcioniranja – zaključuje ovaj stručnjak.