Osoba koja živi bez bračnog partnera i nema djece će na računu na koji joj se uplaćuje mjesečna plaća u bruto iznosu od 2.948 eura naći samo 1.944 eura, jer je porez koji mora platiti puno viši.
Uvriježeno je mišljenje da su u Njemačkoj plate visoke. To je i razlog zašto se mnogi odlučuju doći u ovu zemlju raditi i živjeti. No, koliko su one stvarno visoke? I koliko “uzme” država? – piše DW.
Brojke ne lažu – ali ih valja znati pravilno “čitati”. Tako, recimo, treba znati da ćete, kada u Njemačkoj pitate ljude kolika im je mjesečna plaća, dobiti odgovor o bruto, a ne neto iznosu. Ako uopće dobijete odgovor, jer Nijemci to pitanje smatraju indiskretnim i nerado odgovaraju na njega.
Statistike, ipak, govore da je prosječna mjesečna bruto plata u Njemačkoj 2018. iznosila oko 2.950 eura. Usporedbe radi: prosječna mjesečna bruto plaća u Bosni i Hercegovini je u prvoj polovini ove godine iznosila 1.434 KM, dakle, oko 730 eura. Prosječna neto plata isplaćena zaposlenicima u Njemačkoj je, međutim, bila znatno niža – i iznosila je 1.945 eura. Iza tih skoro hiljadu eura razlike između bruto i neto iznosa stoje davanja državi u vidu poreza i doprinosa za razna osiguranja. Visina poreza koji se mjesečno odbija od plate pritom ovisi o poreznoj klasi zaposlenika (1-6), koja, s druge strane, ovisi o tome živi li u on bračnoj zajednici, je li samohrani roditelj, radi li njegov/a suprug/a, zarađuje li jedan bračni partner znatno više, radi li više poslova…
Neto i bruto plata u Njemačkoj
Da bismo vam pokazali kako to izgleda u praksi, izračunali smo bruto i neto plaću u dva slučaja: za jednog bračnog partnera koji više zarađuje od drugog, ima dvoje djece i prosječnu njemačku platu od 2.948 eura mjesečno i za samca bez djece koji ima istu toliku plaću.
Ocu ili majci dvoje djece će – nakon što mu se odbije 167 eura poreza, 215 eura (7,65 posto), doprinosa za zdravstveno osiguranje, 274 eura (9,2 posto) za mirovinsko osiguranje, 36 eura (1,25 posto) za osiguranje za slučaj nezaposlenosti i 45 eura (1,525 posto) za osiguranje za njegu u starosti – na račun sjesti 2.209 eura.
Osoba koja živi bez bračnog partnera i nema djece će na računu na koji joj se uplaćuje mjesečna plaća u bruto iznosu od 2.948 eura naći samo 1.944 eura, jer je porez koji mora platiti puno viši. Osim toga, mora platiti i 22 eura poreza solidarnosti od kojega su otac ili majka dvoje djece iz našeg prethodnog primjera oslobođeni. Ako je pritom i član/ica katoličke ili protestantske zajednice, onda će joj na račun sjesti još 40-ak eura manje.
Najbolje i najlošije plaćena zanimanja
Prosječna plata je, međutim, apstraktni statistički podatak koji ne govori puno o tome koliko su dobro ili loše plaćeni zaposlenici u pojedinim branšama. Razlika između onih koji su na vrhu liste primanja i onih koji su na njezinom dnu je ogromna. Liječnici primarijusi zarađuju tako u prosjeku preko 120.000 eura godišnje, dakle, više od 10 hiljada eura bruto mjesečno, nešto manje menadžeri u trgovačkom i financijskom sektoru, a 30-ak hiljada eura godišnje manje liječnici specijalisti – i to bez kadrovske odgovornosti.
Oni na dnu liste žale se da jedva spajaju kraj s krajem. Na neslavnom zadnjem mjestu je pomoćno osoblje u kuhinjama koje zarađuje u prosjeku manje od 2.000 eura bruto mjesečno, dok konobari i frizeri, odnosno frizerke, zarađuju tek nekoliko desetaka eura više. Među najlošije plaćenim zanimanjima su agenti u call-centrima, kuhari, pomoćno osoblje u stomatološkim ordinacijama, njegovatelji i vozači kamiona. Znatno nižu od prosječne njemačke plate imaju i medicinske sestre s malo radnog iskustva (u javnim zdravstvenim ustanovama), kao i odgajatelji/odgajateljice u vrtićima.
Zakonski propisana minimalna nadnica
Njemačka je jedna od zemalja Evropske unije sa zakonski propisanom minimalnom platom po satu. Ona trenutno iznosi 9,19 eura. Najvišu zakonski propisanu minimalnu satnicu ima Luksemburg (11,97 eura), a višu od Njemačke još četiri EU-članice: Belgija, Irska, Nizozemska i Francuska. Najnižu minimalnu platu po satu imaju Bugarska (1,72 eura), Latvija (2,54 eura), Rumunjska (2,68 eura), Mađarska (2,69 eura) i Hrvatska (2, 92 eura). I ovdje se, naravno, radi o bruto iznosima, piše DW.
Ako niste u privremenom ili stalnom radnom odnosu kao zaposlenik neke privatne tvrtke ili javne ustanove s odgovarajućim ugovorom, već radite kao honorarac, onda ćete se morati sami pobrinuti za zdravstveno i druga osiguranja te izraditi poreznu prijavu i platiti državi porez. Za to će vam najvjerojatnije biti potreban porezni savjetnik jer izrada porezne prijave nije baš lak zadatak u Njemačkoj. Može vam se lako dogoditi i da vam upravo to savjetuju porezni službenici kojima se obratite s pitanjima o vašim poreznim obvezama i poreznoj prijavi. A s poreznim vlastima u Njemačkoj nije se za šaliti pa se s poreznom prijavom ni u kojem slučaju ne smije “zabušavati”. Osim toga, njemački porezni sistem je vrlo složen i vrlo je vjerojatno da bi vam porezni savjetnik mogao pomoći ne samo da ispravno napravite svoju poreznu prijavu nego i da možda ne previdite koju poreznu olakšicu koju možete iskoristiti i koja bi mogla umanjiti vaš porezni dug.
Više od evropskog prosjeka, niže nego u Švicarskoj
Dakle, jesu li plate u Njemačkoj visoke? Iz bosanskohercegovačke perspektive svakako jesu – prosječna bruto plata je četiri puta veća, kao i neto neto plata (1.945 eura u Njemačkoj naspram 932 KM, dakle, oko 474 eura). Radi se, treba to na kraju naglasiti, naravno, uvijek o uredno reguliranim, prijavljenima i plaćenim radnim odnosima. Poslovi “na crno” su izvan svih ovih statistika – i zakona.
Plate u Njemačkoj su znatno više od evropskog prosjeka, ali niže nego u Švicarskoj, Luksemburgu i Danskoj. To govore “gole” statistike i brojke. No, kada govorimo o visini plate, uvijek je važno posmatrati i širi kontekst: koliki su troškovi života, prije svega hrane i stanovanja, kakva je situacija na tržištu rada, kako su plaćena pojedina zanimanja. Korisno je, na koncu, znati i ovaj podatak: da je 2017. jedno njemačko domaćinstvo u prosjeku potrošilo 2.517 eura, od čega 897 eura samo na stan i režije, piše DW.