– Kostajnica je bila potresna, ali ovo je stvarno bilo da se opraštaš sa životom iza zatvorenih vrata koja vučeš da izvučeš goli život. Tu je trebao biti nov početak i nov život, a to je što je ostalo na zidu naša obiteljska slika i to je sve što je ostalo – ispričao je Orlić bolnu priču.
Kako je kad čovjeku sudbina namijeni najprije poplavu, pa odron koji mu izbriše kuću s lica zemlje, pa mu onda i stan uništi potres, i kad treći put traži novi dom? Semir Orlić to zna najbolje od svih, javlja Dnevnik.hr.
2018. godine poplava je po tko zna koji put snašla Kostajnicu. Ovaj put nije došla sama. Kao od karata dvanaest kuća, sravnilo je klizište.
“Proveli smo noć svi budni skupa sa svim susjedima podijelili smo sinoć tugu, nitko nije od nas spavao, djeca su noćnu moru imala, skakala su u snu. Uspjeli smo ma da je bilo prebolno otići, uspjeli smo dvije ovce i dva janjca izvući, što se tiče tamo neću otići, vraćat se i prolaziti tuda“, rekao je Semir Orlić tom prilikom, u ožujku.
Od marta do novembra bol je jenjavala. Semiru je država gradila novu kuću.
“Od čačkalice do krova, kupatila će biti spremna, spavaće sobe kuhinje useljivo znači da nećete morat ama baš ništa čak ni plahte nećete morat kupiti sve će bit spremno. Presretni smo i dalje se smijem”, presretan je tada bio Orlić.
Ali, gradnja se odužila, neki ljudi su ipak završili u stanovima. Orlić je dobio stan u Petrinji. Nije mu falilo ništa.
“Mislili smo tu stvoriti novi život, a jedva smo izvukli gole živote. Zatekao sam se u podrumu, dok je porodica bila tu u stanu i provalio sam vrata da bih izvukao suprugu, sve je popadalo po njima, tu su se šćućurili jedno uz drugo. Vrište, izvukao sam ih vani, djeci mi treba i psiholog i psihijatar.
Kostajnica je bila potresna, ali ovo je stvarno bilo da se opraštaš sa životom iza zatvorenih vrata koja vučeš da izvučeš goli život. Tu je trebao biti nov početak i nov život, a to je što je ostalo na zidu naša obiteljska slika i to je sve što je ostalo”, ispričao je bolnu priču.
Ali to i je sve, dva puta iz strahote izvući, ne živu glavu, nego njih pet.
“Tražili smo kako dalje, snagu mi daju samo ta djeca i drugo ništa, ne vidim drugo više ništa, jedino oni me još drže na životu i borbu za dalje”, zaključio je.